Prnjavorčani je znaju kao Linda Ye. Odabrala je to ime radi lakšeg sporazumijevanja. Iako već šest godina živi u Prnjavoru, a skoro 13 u Bosni i Hercegovini, o Lindi, kao i uostalom drugim Kinezima na ovim područjima, znamo vrlo malo. Linda nas je upoznala o dolasku u ove krajeve, kulturi i tradiciji koju njeguju, prijateljstvu i životu u Prnjavoru.
Sva naša komunikacija sa ovim ljudima uglavnom se svodi na ustaljeno: “Dobar dan”, “Koliko to košta”, “Hvala” i “Doviđenja”. Upravo su ovo, priča nam Linda bile i prve njene riječi koje su ona i njen brat, sa kojim inače živi, naučili po dolasku u Prnjavor. Sve ove godine, oni konstantno uče o nama i znaju mnogo toga.
Zbog ljubavi doći čak u drugu zemlju nije mala stvar. Linda je prvo došla u Banjaluku, potom u Sarajevo, Prijedor, a onda u Prnjavor, gdje živi skoro šest godina.
Iako već više od nekoliko godina žive sa nama, o Kinezima, mi starosjedioci i ne znamo puno toga. Uglavnom se naše poznavanje temelji na osnovu onoga što smo čuli preko televizije, pročitali u štampi ili smo naučili tokom školovaanja, poput onoga da dolaze iz najmnogoljudnije zemlje na svijetu i da, za razliku od nas, jedu insekte, žabe i druge životinje.
Dok svijet nije zadesila epidemiološka situacija sa koronom, Linda je češće odlazila put svoje rodne Kine. Sada se to svodi na jednom puta godišnje. To je ono što joj priznaje, najteže pada.
U Bosni i Hercegovini živi oko 500 Kineza. Najviše ih je u Brčkom. U Sarajevu je 50-ak Kineza. Ima ih i u drugim gradovima. Uglavnom se bave trgovinom, ali u posljednje vrijeme sve više i turizmom. I Linda je kao životni poziv odabrala trgovinu. I kaže, nimalo se nije pokajala.
U tri decenije daleka Kina je prešla put od izolovane i siromašne države do globalne sile. Ranije je Kina bila vrlo siromašna zemlja, prije 30-40 godina. Brzo je napredovala u kratkom vremenu. Za to je zaslužno mnogo faktora. Pa ipak neki Kinezi su otišli čak na drugi kontinent, razdvajujći se tako od svoje porodice.
I da se prisjetimo kako je zapravo ovaj narod počeo dolaziti na Balkan. U nekoliko prvih poslijeratnih godina, u Bosni i Hercegovini počele su nicati kineske prodavnice. Radnje su prodavale bukvalno sve, narodski rečeno – od igle do lokomotive. Činilo se kako će svaki grad u BiH uskoro imati svoju „kinesku četvrt“, iako su godinama kasnije neki Kinezi otišli sa ovog područja. U Prnjavoru živi nekoliko porodica iz Kine. Gotovo su se stopili sa domaćim stanovništvom. Prnjavor inače važi za „Malu Evropu“, zbog velikog broja nacionalnih manjina koji ovdje žive, pa su ljudi iz daleke Kine imali širom otvorena vrata i toplu dobrodošlicu. Sada oni sa nama proslvaju i naše običaje i praznike, a u kontekstu toga Linda nam je na svom maternjem jeziku poželjela srećnu Novu godinu.
Izvor: TV K3