Iz kijera dopire svjetlost. I taman kada smo pomislili da je u pitanju samo još jedna u nizu starih zgrada na selu, koju nažalost odnosi zub vremena, uvjerili smo se u suporotno. Živko Katanić ne dozvoljava da vrijeme pregazi uspomene. Zbog toga je dva stara kijera pretvorio u možemo slobodno reći, svojevrsan muzej, koji slikovito govori kako su naši preci nekada živjeli. Pogledajte samo tu unutrašnjost, prefine stare predmete, lampe, sat, ćupove, posuđe, ikonu…
Povod za posjetu ovom mjesto jeste strast i ljubav domaćina prema starim predmetima, koju ispoljava kroz njihovo očuvanja. Mjesto je, za ovdašnje stanovništvo, poznatije kao „Žikin ranč“, ime je, da se primijetiti dobilo po našem domaćinu Živku, rodom iz Gornjih Cerana kod Dervente. Koliko je život bez uspomena gotovo bezvrijedan, najbolje to zna Živko. Nastoji sačuvati stare uspomene, kako bi se povremeno vraćao u davnu prošlost i tako obnavljao u sjećanjima. Trenutno je stigao do brojke od oko 400 eksponata starih predmeta. A ova dva kijera ispred kojih stojimo, govore riječima predaka.
A, da služe, uvjerili smo se i sami. U ovom kijeru, Živko ljeti čak i spava. Iako je u ova četiri zida sve ostalo u dalekoj prošlosti, vlasnik se odupire toj činjenici. Malo današnje tehnologije koje je stopio sa starim krevetom, sandukom u kojem se nekada odlagala odjeća, starim predmeti i gotovo da možemo živjeti i u prošlom vijeku.
Neke od predmeta Živko je i šmirglao, dorađivao, kako bi ih na taj način što duže održao upotrebljivim. I dan- danas skuplja, čuva i jedina želja jetse da , neko i dalje nastavi ovu humanu misiju očuvanja tradicije, njemu i više nego dragog mjesta.
Živku je želja da sačuva što god može iz naše istorije, a i da mladi ljudi vide kako su njihovi preci živjeli i hranili svoju djecu. U davnom, prošlom vremenu pod krovom ovakvog kijera, nije živjelo jedno ili dvoje djece, nego čak i po desetoro čeljadi. Svi ovi predmeti koji se danas nalaze unutar ovih zidova, nekoć su bili glavno sredstvo za rad, pomoću kojih su porodice obezbjeđivale osnovne potrepštine za život. „Žikin ranč“ bio bi odličan primjer kako u današnje vrijeme sačuvati seoski turizam.
U dvorištu, pored dva kijera, nalazi se i kuća njegovih roditelja. Sagrađena je, priča nam, sedamdesetih godina prošlog vijeka. Danas u njoj živi Živkova majka. U hodniku, pored narodne nošnje, Živko čuva primjer policijske unoforme, uniforme iz koje je otišao u penziju.
Koliko je to samo žalosno i tužno. Živko nam kazuje i podatak da novopečeni roditelji dižu ruke od sela i odlaze sa mališanima u grad da žive. On ipak često dođe ovdje. Još češće od kada je otišao u penziju, a život na selu od tada postao sve miliji.
A, sjećate li se pegle sa početka naše priče ? Pegle od koje je sve i počelo. Bila je prva od danas, velike zbirke eksponata.
A dok smo razgovarali sa Živkom, primijetili smo na zidu i šargiju. I ne, nije u pitanju samo još jedan u nizu eksponata koji tek tako stoji. Živko zna, itekako da šargija. A naučio je, kaže još u osnovnoj školi. Zaključujemo da je imao i od koga.
Izvor: TV K3