Željko Ignjatić iz mjesta Dvorine kod Srpca, sticajem okolnosti uspio je da, upravo na ratištu, u sanducima od granata uhvati dva roja pčela i da ih donese kući. Tako je, govori nam i počela ova priča. Danas zvana farma „Ignjatić“.
Ne bi, priznaje, imao sve ovo što danas ima, da nema pomoć svoje porodice. Jer danas je ovo porodični posao i isključivo žive od ovoga. Svi kaže rade sve. A, kako je bilo na početku ? Na početku, priča nam, nije znao apsolutno ništa.
Med i propolis kapi, ono je što svaki pčelar mora da ima. Pa tako i Željko. Međutim, u širokoj lepezi njegovih pčelinjih proizvoda, može se tu pronaći još štošta.
A upravo sa takvim i tim ciljem, Ignjatići su napravili i „Api komoru“. Ideja o izgradnji ove komore rodila se kaže prošle godine, kada je njegova sestra Nevena, samohrana majka dvoje djece, od kojih je jedno sa posebnim potrebama, konačno dobila vlastiti krov nad glavom. Želio je na neki način da se zahvali svima onima koji su pomogli njegovoj sestri. Ulaz u komoru je, priča nam, besplatan.
U drvenoj brvnari nalaze se četiri košnice sa aparatima koji služe za inhalaciju i dva ležaja smještena iznad pčelinjih društava, što je ukupno osam košnica sa oko, nećete vjerovati, čak 300.000 pčela.
Pčele ne mogu da uđu u prostoriju. Svi koji dođu opuste se i povežu sa harmonijom ovog mjesta. Tako i bračni par Petrušić. Dolaze kaže često, nisu im smetale ni velike ljetne vrućine.
Rad i briga oko pčela ne mogu čekati. Ima tu, jasno je, pune ruke posla. Obići sve. Na ukupno pet lokacija. Ljeto ili zima, obaveza, kaže, uvijek ima. Sreća, pa ima pomoć svih, odnosno supruge i dva sina.
Priroda se mijenja, proljeće je ove godine, govori nam ovaj iskusni pčelar krenulo ranije, možda čak i mjesec dana. U takvim okolnostima, pčele nemaju dovoljno vremena da se razviju. Ako bi trebalo da ocijeni, na skali od jedan do pet, ova godina, po njegovim prognozama, našla bi se kaže na broju tri.
Prvog avgusta počela je nova pčelarska sezona, jer se godina u svijetu pčelarstva broji od ovog mjeseca. Vrijeme je to kada treba provjeriti kakvo je stanje sa medom, kao i sa leglom matice.
I tako, od pčelarstva se kaže Željko može pristojno živjeti. Sa svojom porodicom, najbolji je primjer za to. Željko vrijedno radi i u Udruženju pčelara „Košnica“ na čijem čelu se i nalazi. Još malo, pa se pčele spremaju za „zimski san“. Ali čak i onda kada miruju, pčelar ima posla, ako ne u pčelinjaku, onda u radionicama. Ko zna, možda nam Željko sprema još nešto novo.
(Tekst i foto: TV K3)