Na tri hektara ukupne površine prostiru se vinogradi vinarije Đuričić. Priču o ovim vinima počinjemo upravo ovdje i to, pomalo možda netipično, u decembru, kada vinogradi izgledaju baš ovako. Hladno je i maglovito. Vinogradi su spremni za zimu. Ali, ko kaže da nema grožđa ?
Iako djeluje da je zimski period vrijeme kada sve miruje i kada nema posla, u vinogradu uvijek, pa tako i zimi, ima šta da se radi. Vrijeme je ovo kada, Aleksandar i Bojan imaju posla u podrumu vinarije. Aleksandar nam govori kako je zapravo došlo do toga da ima vinograde. A danas ih kaže, ima na ukupno sedam parcela.
Najveći je, posao u vinogradu, ali to je za Aleksandra zapravo najlakši posao. Voli kaže sebe da nazove vinogradarom, a ne vinarom. Kada počinje posao u vinogradu, pitanje je na koje, zaključujemo, nema odgovora.
Septembar je mjesec kada kreće berba grožđa. Međutim, ove godine vinogradari su imali pune ruke posla još od sredine avgusta. Berba grožđa je počela najranije u posljednjih deset godina, jer su visoke temperature tokom ljetnih mjeseci uticale da dođe do bržeg sazrijevanja.
Berba grožđa je kruna mukotrpnog rada vinogradara, uloženog u toku godine. Zato se i čeka da grožđe potpuno sazri, jer se samo od potpuno zrelog i zdravog grožđa dobija dobar kvalitet. A, poslije berbe:
Đuričići navode da rado idu i na sajmove, koji su idealna prilika da razmijene iskustva.
Iako su bili u inostranstvu, Đuričići su se vratili na djedovinu i po povratku zasadili prve čokote vinove loze. Ovdje planiraju da ostanu, ovdje gdje je, kako nam kažu, zapravo i najljepše.
(Tekst i foto: TV K3)