U jednom maštovitom svijetu, smještenom u Mravici kod Prnjavora, trogodišnja Tamara Lukanović pokazuje veliku zainteresovanost za umjetnost. Dvadeset godina kasnije, priča nam da je tako u suštini sve i počelo. Pa iako je od tada crtala samo na časovima likovne kulture, njeno odrastanje polako ali sigurno vodilo ju je ka tome da sve češće slika. Ne samo fotografije pejzaža, koje nam je sa ponosom pokazivala, nego čak i portrete. Od umjetnosti i danas ne odustaje, iako kaže da je to za sada samo hobi. Zanimljivo je napomenuti kako je Tamara po zanimanju diplomirani profesor engleskog jezika i potpuno je samouka.
Tamara uz pomoć akrilnih boja i kista slike iz svoje bujne mašte prenosi na platno. Za sve pomalo krivi i svoju sestru, koja joj je bila vjetar u leđa da svoj talenat nesebično dijeli sa drugima. Krivi i slavnog Van Goga, čiji je veliki obožavalac. Njegova poznata slika suncokreta bila je inspiracija da i ona ima svoje suncokrete. A kasnije je samo nizala nove radove.
Slika je jedan od najljepših poklona i ostaje kao najtrajnija uspomena. Dva, tri dana, nekoliko sedmica, pa čak i mjeseci, Tamara sate i sate provede ispred platna kako bi završila određenu sliku.
Pa ipak najljepše su reakcije onih koji požele da im Tamara uradi sliku po želji. Sasvim je sigurno da je grad Rivendel iz Gospodara prstenova itekako osvojio srce krajnjeg kupca.
Oko 50-ak fotografija, Tamara je uradila od onog dana kada je počela da stvara umjetnost u svoja četiri zida. Posebno joj je draga njena prva slika sa suncokretima. Međutim, voli da gleda napredak kroz svaku narednu sliku koju uradi, pa tako kaže da je njen rad, slik grada u kojem je smještena radnja filma Gospodar prstenova možda ipak zauzeo prvo mjesto u listi njenih najomiljenijih slika. Tri mjeseca je stvarala sliku, a sada, sada slijedi još tri mjeseca mukotrpnog rad, kako bi još jednom uradila upravo ovu sliku. Napredak na svakoj novoj slici je vidljiv, možda ne nama, običnim ljudima, ali Tamarino oštro oko sve primijeti.
A, nastavak, naravno, postoji. Korak dalje, dalje od pejzaža Tamara je učinila sa portretima. Tako osim priorode, danas crta i ljude. Uživa u slikanju živog bića. Ispunjavaju je emocije koje može prenijeti na papir, trenutak u vremenu prenesen na slici. Ta ideja najviše je zaokuplja. Činjenica je kaže da ljudi više vole portrete. A, mi, mi smo zapanjeni talentom ove djevojke.
Kao i svaka mlada umjetnica, želja koja potajno tinja jeste ona da jednoga dana doživi uspjeh da svi njeni radovi budu predstavljeni na izložbi. Do tada, uživa u omiljenim slikarima, kojima se divi.
A Tamara je otišla i još dalje. Pored slika, ponovo oslikavanje, ovaj put cekera, koji su u današnje vrijeme veoma popularni.
Prošlo je više od 20 godina, od kako je djevojčica sa početka priče počela da ukrašava papir, a kasnije i platna. Ilustrovala je sama svoje slike. Maštala. Ostvarivala ideje. Sanjarila. Koju godinu kasnije, ova crnokosa djevojka sa šipkicama nacrtala je suncokrekte. A onda je počela da slika ljudske crte lica. Nevjerovatno zrela, sa itekako vidljivim talentom, i danas mašta. Sanjari o nekim novim slikama, koje već sutra prenosi na platno.
Izvor: TV K3