Ponovo nas je stari Stojan osvojio. Ponovo nam dao osjećaj seoskih predjela. Osjećaj kao da smo na kraju svijeta. U ovom divnom pejzažu gubimo se, ne poznajemo gradsku okolinu. Istina, tako je i ovaj put izgledalo. Odao ga je samo njegov već iznemogao glas.
Ovi povici se i skoro godinu dana kasnije svakodnevno prelamaju na Vijaci. Ovdje mu je kaže najljepše – čist vazduh i njegove ovce. Ništa se nije promijenilo. Uski makadam, tišina, zvuci cvrčaka i ptica.. A u blizini kao da nema žive duše.
A onda, na jednoj od ukupno tri improvizovane nadstrešice srećemo osamdesetšestogodišnjeg Stojana Lazića iz sela Štrpci nadomak Prnjavora. Već je tridest jedna godina od kako je ovako, od kako druguje sa ovcama. Pod beskrajno dugim oblacima, okružen svojim ovcama vraća uspomene na prohujale decenije, događaje i ljude.
TV K3