Od stravičnog terora kada su Srbi lužanske parohije na mjestu gdje je prije dvije godine izgrađen spomen – park posljednji put stajali živi prošlo je više od 80 godina. Nevine žrtve, njih 405, čija su imena uklesana na ovim hladnim mermernim pločama, nemaju ni svoje grobove, nisu ni sahranjeni, ne zna se ni gdje su tačno ubijeni. Ljudi su odvedeni preko Save, niko ne zna zašto i niko se nije vratio. Ubijeni su samo zato što su bili Srbi.
Lužane i susjedna pravoslavna sela sa većinskim srpskim stanovništvom, u avgustu 1941. godine zadesila je teška tragedija. Ustaše su uhapsile sve muškarce starije od 17 godina i na zvjerski način ih pobili u Slavonskoj Požegi. Bilo je to u nedjelju, 24, avgusta 1941. godine U jednom sačuvanom rukopisu svjedoka ovog’ događaja, između ostalog’ piše:
„Rano jutro, naoružane ustaše iz Žeravca, obišle su sve srpske kuće i naredili da se svi mukarci odmah jave u Žeravac kod ustaškog tabora. Toga dana predvječe već su bili dšotjerani Srbi iz sela: Barica, Kostreš i Novi Lužani u preduzeće Jamni-Gvozdarević, gdje su zatvoreni i čuvani pod jakom stražom. Noću su ih ustaše potovarile u pripremljene vagone, zatvorili i otpremili u smrt“. Jedna od prvih žrtava ustaškog terora bio je sveštenik Miloš Petrović. Bilo je to o u aprilu iste godine. Već tada Srbi su mogli znati šta im se sprema. Na mjestu gdje su ostavili svoj život, razgovarali smo sa sveštenikom lužanske parohije.
Četiri mala ostrva, 405 imena i 405 stabala tise koje na sebe preuzeše njihove rano prekinute živote. Inicijator gradnje ovog spomen parka je mještanin Lužana Vaso Mičić, inače i jedan od potomaka žrtava. Upoznaje nas sa podatkom da je gradnja počela u maju 2021. godine, a završena iste godine u avgustu. Upravo te godine obilježeno je i osam decenija od ovog svirepog zločina.
Drvo tise simbolizuje svetost i vječnost. Da svi ovi ljudi makar u mislima i dubokim sjećanjima zauvijek žive, a ne da se prepuste zaboravu. Kockice su se nekako same posložile.
Vaso nam priča da je koban bio i 25. avgust. U istom onom rukopisu koji nam pokaza, piše da su ustaše toga dana pokupile još oko 170 muškaraca iz okolnih sela. Drugi dan i oni su željeznicom otpremljeni u Slavonsku Požegu. Na ovu grupu ustraše na savskom mostu u Brodu otvoriše vatru i ubiše 51 čovjeka. Ostali su sprovedeni u Slavonsku Požegu. Preživjeli iz ove grupe su pod pritiksom njemačke komande, nakon nekoliko dana, vraćeni svojim kućama.
Cilj je bio, kazuje nam Vaso da se što više ljudi uključi u akciju, kako bi spomen park izgledao onako kako danas izgleda. A ovdje je priča nam dalje, na mjestu nekadašnje pilane i mlina, godinama kasnije sve zaraslo u veliku šumu. Najprije su, uz pomoć opština Brod i Derventa, odakle su i masovno stradali ljudi, iskrčili ovaj prostor. I danas su vidljivi ostaci ciglane i mlina, gdje su ljudi radili za koru hljeba.
Vaso nam priča da je od starijih ljudi slušao kazivanja kako je narod u to ratno doba dobijao poziv da se javi na naređenja onih koji su tada imali glavnu riječ u opkoljenim selima. Ukoliko se ne bi odazvali pozivu, uslijedila bi kazna u vidu zatvora ili bi zaplijenili njihovu imovinu. I tako se deslilo da tada nedužni ljudi bivaju pozvani da se odazovu, navodno da idu na rad. Bili su prevareni. Otišli su u smrt.
Od živih svjedoka koji su mogli da pričaju o svemu ovome i da prenesu tužnu istoriju do prije nekih godina bili su Savo Banović i Nikola Čečavac, koji je između ostalog pisao skazanje o Lužanima. Zapisao je i ostavio da i drugi ljudi čuju o ovim strahotama.
U rukopisu koji vrijedi pročitati između ostalog piše da je bila prava majstorija preživjeti ono malo vremena do oslobođenja. Šuma još nije bila izlistila i nije se imalo gdje sakriti.Ali jednoga dana nastupila je tišina. Niko više nije prolazio putem od Dervente prema Brodu ni pješke, ni autima. Avioni lovci su se čuli samo iz pravca Broda, a iz Slavonskog Broda je i dalje tutnjala artiljerija. A onda se iz pravca Dervente začula pjesma. Oslobođenje i ponovo život. Strahotama je konačno došao kraj. Neki su uspjeli sačuvati živote, a oni koji nisu, ostaju u vječnosti kroz ovaj spomen park.
Izvor: TV K3