Ušuškano u podnožju planine Trebave, selo Tolisa nudi živopisne predjele. Selo Tolisa trenutno broji oko 300 stanovnika, dok isto toliko, čak i više boravi u dijaspori. Po popisu iz 1945. godine, ovo selo brojalo je oko 5.000 stanovnika, iako je u sklopu ove mjesne zajednice, bila i dva sela – Riječani i Krčevljani. Kako je vrijeme odmicalo, broj žitelja se smanjivao.
Sa predsjednikom ove Mjesne zajednice Dankom Milankovićem razgovaramo o tome kako se nekada živjelo, čime se stanovništvo bavilo, ali i kakav je danas život u ovom selu. Najveći procvat, selo je doživjelo, zbori nam Danko između Dva svjetska rata. Ime sveštenika Save Božića ostaće upisano zlatnim slovima u istoriju ovog sela, a mnoge generacije pamtiće svog paroha, koji je mnogo toga ostavio u amanet.
Sa Dankom i obilazimo nekadašnju Banju, objekat koji je, kako tako, ostao sačuvan i u kojem se danas nalazi velika prostorija, koja služi za održavanje mnogih manifestacija. Objašnjava nam da su nekoć na spratu bile prostorije u kojem su stanovali učitelj i doktor. Život se nekada ovdje odvijao velikom brzinom. Preko puta je osnovna škola „Sutjeska“. Vrvila je od đaka. Danas gotovo da ih nema, jer je knjiga pala na četiri učenika. Pričom se dalje vraćamo u prošlost.
Od 1800. godine vode se i postoje, kaže Danko pisani podaci o selu. Pokazuje nam vrijednu zbirku od ukupno 27 knjiga, sa ogromnom i ponovo kažemo, vrijednom zbirkom podataka o svakom stanovniku Tolise.
Crkva je posvećena svetim apostolima Petru i Pavlu. Svake godine, na ovaj veliki pravoslavni praznik, organizije se narodni izbor.
Nekada je, kaže Danko poljoprivreda bilo ono čime se hranila svaka kuća. Danas, ipak ima malo razlike, jer dosta stanovništa radi u firmama u opštini. Ipak, da potpuno ne odstupaju od poljoprivrede govori i rakijada, manifestacija koja se organizuje u novembru.
Dok smo prolazili kroz prošlost, ali i sadašnjost Tolise, društvo nam je, osim Danke, pravio i Milorad Simić. I nije slučajno bio tu. Mijenjala su se vremena, ali običaji nisu. A, evo čaje, evo običaja. Čajo ili čauš je takoreći najvažnija osoba na tradicionalnoj svadbi. On je i glavni „komandant“ svatova čija se riječ – kada u ruke uzme čekić i čuturu sa rakijom – uvijek sluša.
Hodao je Milorad, priča nam, tačno od 1996. godine. Obišao mnoge svadbe. I zna se, kada u ruke uzme sjekiru, slijedi ono što je dijelom tradicija, a dijelom i novo, ali njegova se riječ uvijek sluša.
Od Tolise, ide se dalje ka selima Jasenica i Krečane, koje je posljednje srpsko selo u ovom dijelu Republike Srpske. Preporodio je Danko ovo selo. Selo koje ima prelijepe poglede. Selo u koje ljudi vole doći. Posebno je lijep ovaj dio pored rijeke, koja tiho žubori. Pored ovih lipa koje je nekoć zasadio sveštenik Savo Božić.
(TV K3)