Snijeg se otopio u užem jezgru grada, ali u selu Šibovska, nadomak Prnjavora zima i dalje traje. Snijeg, led, minus, sa tim se bori osamdesetogodišnja baka Nada Lazić. A, bori se i protiv ruševina. Na pragu 2020. godine, zemljotres koji je pogodio susjednu Hrvatsku, nanio je štetu i njenom malom domu, u kojem je tada boravila. A boravi i sada. Iza odlomljenog vanjskog zida vide se njene uspomene, stara vezena slika, školska stolica, osjeti se toplina sada već utihnule vatre iz dotrajalog šporeta. Negdje čujemo i otkucaje zidnog sata. U četiri zida sama sa sobom, dan za danom krpi ova žilava starica.
Prođe nekada dan, a da tanjir na njenom stolu ostane prazan. Surovo i tužno. Ali, priča nam da je navikla na neimaštinu. Nekada za cijeli dan pojede samo paštetu. I iako nema ni za sebe, ophodi se domaćinski, zove nas da uđemo u kuću i popijemo čašu soka.
Snijeg je još prisutan, minus ga je pretvorio u led. Baka Nada nas upozorava da je klizavo i da se pazimo. Uzvraćamo joj brigu! Ali ona ne mari. Kaže, toliko puta je padala, da je strah nestao. I na ovom minusu priča nam da ode do bunara, kantama izvadi hladnu vodu i potom opere veš. Njene promrzle ruke svjedoče da su šibali vjetrovi. Cijepa i drva. Taman kada odlazili iz posjete, baka se spremala da ide spremiti drva. Nama, ove riječi zvuče gotovo nestvarno. 1941. godina je toliko daleko iza nas, a tada je baka rođena. Nije red da ona radi. Ali ko će, ako neće ona. Za toliko godina života, priznaje i da je već doživjela zemljotres.
Baka Nadu nije teško naći. Nakon skretanja sa glavnog puta u Šibovskoj, prođe se mala seoska prodavnica i pošta i samo nekoliko metara dalje, nalazi se dom ove dobroćudne starice. Za one koji na ovaj način ne mogu da se orjentišu, stadion u Šibovskoj je možda bolja odrednica. Skromno, baka nas je odmah čim nas je ugledala, pitala znamo li nekoga da joj može pomoći. Kaže, platiće. Vjerujemo u humanost dobrih ljudi i onih koji imaju topli džemper, malo hrane, dobre volje, da joj pomognu. Novac u ovakvim stvarima ne bi trebao da bude prioritet.
Koliko je samoća teška. Opet treba napomenuti. Baka Nada kaže da joj je želja da sa proljećom, cvrkutom ptica i listanjem drveća uredi malo svoju kućicu. Tome doda i za nas pretešku rečenicu – pa da onda mogu mirno umrijeti. Jasna je da hoće da umre u svojoj kućici, zato i sada od nje ne ide daleko. I sva tuga svijeta stade u jednu suzu, onu koju sakrismo po odlasku.
Izvor: TV K3