PUT NAS DOVEO: Ruža Gajić – žena malog rasta, ali velikog srca

U Čardačanima kod Laktaša živi jedna, vjerovatno od najmanjih žena na ovom području, pa i šire. Ruža Gajić. Žena malog rasta, ali velikog srca. Plijeni optimizmom, duhovitošću, dobrim djelima i riječima. Kada smo je, tokom razgovora pitali koliko je visoka, sa osmijehom odgovara – metar i žilet. Navikla je Ruža da posmatra sve oko sebe sa svoje visine. Veoma je vrijedna. Požrtvovana. Život je posvetila svom sinu Božidaru. Sada, gotovo odraslom čovjeku. Ponosno kaže da uskoro puni 20 godina. Prije godinu dana dobio je i prvi posao. To je ovoj maloj porodici velika olakšica, jer Ruža i njen Božidar pamte dane kada su preživljavali sa samo 200 KM.

Ruža je inače samohrana majka. Najgore je bilo, kada su nakon porođaja htjeli da joj uzmu njenog Božidara. Obrazlagali su to činjenicom da Ruža nema adekvatan smještaj i da ne može samostalno da brine o svom sinu. Otac nije mario za dijete. Štaviše, Božidar kao da oca i nema, jer nikada o njemu nije brinuo. Majka mu je bila i otac i majka. Danas žive, koliko toliko bolje, iako je smještaj u kojem stanuju u prilično lošem stanu, a najviše kupatilo.

Na svojoj zemlji, nekadašnjim Han Kolima, u današnje vrijeme zastupljen samo naziv Kola, osim grobova svojih najmilijih, Ruža nema gotovo ništa. U kućici sa dvije male sobe, provela je, uprkos svemu, lijepo djetinjstvo. Žali najviše sa školovanjem. Nije se imalo. Roditelji bili siromašni, a troje djece.

Ruža ne krije da je u roditeljima i sestrama imala najveću podršku. Prije dvije decenije, za samo godinu i po dana, ostala je i bez oca i bez majke. To je bio veliki udarac za ženu. Samo ona najbolje zna koliko su joj roditelji pomogli, prvo tokom odrastanja, a onda i kada je na svijet donijela Božidara. Ova harizmatična žena priča nam da je od malena imala meke kosti, zbog čega nije nije imala mogućnost normalnog rasta i razvoja. Ipak, uprkos niskom rastu, ne klone duhom, hrabro ide naprijed.