Pjeva se uz šargiju i violinu, većinom kada je veselje u kući ili selu. Tradicija je ovo koja je najrasprostranjenija u Posavini. Ovoga puta smo u Derventi. Četvrtak je. Od davnina poznat kao pijačni dan. Od davnina, baš četvrtkom okupe se na pijaci oni koji vole šargiju. Zasviraju, druže se i tako čuvaju i prenose tradiciju koja je u gradu na Ukrini zastupljena već decenijama. Kako to izgleda, znaju oni, koji su barem jednom posjetili Derventu i to, baš četvrtkom.
Unazad nekoliko godina, ovi ljudi promijenili su lokaciju, ali ne i dan. Svakog četvrtka, otprilike od 11 do 14 časova, okupe se i zasviraju. Kako to izgleda, poslušajte sami.
Šargija je simbol Posavine. U pitanju je prepoznatljivi muzički instrument kojim se narod ovoga kraja uveseljava stotinama godina. Nijedan se drugi instrument nije, na taj način odamaćio, kao što je šargija. Gotovo da nema kuće, u kojoj se, barem jednom, nije zasvirala šargija. To potvrđuje i Momir Momo Nedić, jedan od onih koji je redovan na druženjima.
Milovan Mićo Marjanović jedan je od osnivača izvorne pjesme u Derventi; Kaže da druženja četvrtkom ne propušta. Izvorna muzika je, govori nam, i krenula upravo sa ovih krajeva – iz Posavine.
Dobar šargijaš, govori nam Mićo, zna kako zabaviti ljude.
Slavlja bez izvorne muzike nema, kažu naši sagovornici. Posebnu ljubav prema šargiji njeguju mladi u Derventi. Jedan od njih je Vladan Jevtić. Iako dolazi iz potpuno druge sfere i student je Ekonomskog fakulteta, aktivno svira violinu i šargiju.
Momo nam priča da šargiju nije teško naučiti, iako je lično ne svira. Prisjeća se da je još od malih nogu, uz roditelje zavolio izvornu pjesmu.
Najpoznatiji graditelj šargije i šargijaš na ovim prostorima je pokojni Stanoje Marković, a danas tradiciju čuvaju sinovi Slavko i Marko. Što starija, šargija je, kažu sve bolja.
Uz šargiju su opjevani mnogi događaji i trenuci, sve ono što zauvijek ostaje u amanetu posavskom kraju i njegovom narodu.
(Tekst i foto: TV K3)