Visoko na visoravni planine Čavka, na samoj granici prnjavorske i teslićke opštine životari dan za danom porodica Pejašinović. Visoko gore gdje su zime kao u Sibiru, snježni nameti do metar i više, a putevi kozije staze i neprohodni, za goli opstanak se grčevito bore starica Nevenka i njen teško oboljeli sin Dragan Pejašinović. Žive u jedinom domaćinstvu u krugu od četiri kilometra. Bolest i godine sve više uzimaju danak. Sve kovanice koje imaju pretvore se u lijekove, bez kojih ne mogu. Jedno drugome su sve na svijetu.
Porodica Pejašinović daleko je od civilizacije, ali i to je kažu, život. Žive sami, daleko od najbližih komšija, u dotrajaloj i trošnoj kućici bez vode, bez struje, bez ičega. Imaju ovce i nekoliko kokošaka, a jedini prihod im je socijala od 220 maraka. Dragan se spusti u grad kad-kad, Tek toliko da u ruksaku donese koju namirnicu i lijekove. Priča da jedva spajaju kraj sa krajem. Jedva. Nekada su i gladni. Ali ni to im nije problem. Nevolja je jer je srčani bolesnik, pa se često pita šta će kada sutra ne bude mogao da ode ni do izvora po pitku vodu. Strahuje da će im biti još gore, nego li je sada. Jer, gore nažalost postoji.
Dugo pješačenje jedini je način da se dođe do njih, a svaki automobil predaće se na tri kilometra do oronule kuće. Čavka je za njih surova planina, koja ih nimalo ne štedi.
Iz Draganove ispovijesti saznajemo da mu je otac Veljko preminuo prije dvije godine. Bio je bolestan, kao i cijela porodica Pejašinović. 12 godina je bio slijep, a kasnije je i dodatno obolio. Smrt je bila neizbježna. Za njega je to možda bilo i olakšanje. Otišao je tamo gdje nema boli i patnje kao na ovozemaljskom svijetu za njegovu malu porodicu. A Dragan i Nevenka nastavili su i dalje sa patnjom. Na drugačije se kažu, nisu ni navikli.
Najviše žali i ponavlja više puta što nema sa kim da razgovara. Kao da su ih stigle sve kletve. Niko im i ne dolazi. Ponekad zvuk životinja koji odjekne velikim šumskim prostranstvom jedino je što čuju u toku dana. Sjedne tako ispred trošne kućice i gleda ono svoje malo što ima.
Pejašinovići svoj komad hljeba stvaraju u srcu planine Čavka. Nevenka je već jednom osjetila smrt. Ni sami ne znaju kako je toga dana, kada je navjeće zlo došlo pred njihovu kuću, automobil neprohodnim putem došao do njih, kako bi ova starica stigla do bolnice.
Jedina veza sa svijetom za porodicu Pejašinović je mobilni telefon. A, svi koji žele da im pomognu mogu se javiti na Draganov broj telefona. Ili putem apela, da pomoć u vidu hrane i lijekova dostave u manastir Stuplje.
Otišli smo sa pogledom na tužan prizor koji krasi porodicu Pejašinović i oči u kojima nada nije ugašena.
Dragan Pejašinović
065/282-138
TV K3