Ako ste pomislili da je ovo udaljeno planinsko selo u nekoj od evropskih država, prevarili ste se. U pitanju je selo Seferovci nadomak Srpca, do kojeg smo došli vožnjom kroz Motajicu, prolazeći pored manastira Osovica. A onda nas je ovdje dočekala divna proodica Brusojević, Damjan i Marina i njihovi mališani – Anastasija, Nikola i najmlađa Nikolija. Nismo mogli ni zamisliti da je ljubav prema životinjama baš ovolika.
Stoja, Maza, Lepi, zna se kako se ko zove. Prava magareća avantura porodice Brusojević kreće prije nekoliko godina, kada su iz zdravstvenih razloga jednog djeteta odlučili kupiti magarca. Tako je, u suštini sve i počelo. Ali tek su prošle godine, kupili ovo imanje i podigli svoju farmu magaraca i koza. Željeli su djeci pružiti baš ovakvo odrastanje – na selu, uz čist vazduh, igru i životinje. Devetogodišnja Anastasija Brusojević, pametna i razborita djevojčica, kaže da, ako mora da bira, onda će reći, da najviše voli magaricu kojoj je dala ime Maza. O svemu brine i sve voli.
Marina i Damjan vratili su se iz grada, sve sa namjerom da danas ožive selo. Jer selo je žila kucavica svih nas. Iako su još uvijek, na neki način na početku i sve je još u fazi sređivanja, priznaju da su prvi dan kada su došli, ovdje i ostali. U grad se više nisu vratili. Marina brine o svemu. I sve stiže. U ponudi imaju štošta toga.
U vrijeme kada mladi sve češće odlaze iz sela u grad ili inostranstvo, porodica Brusojević učinila je baš potpuno drugačije. Umjesto betona i gradske vreve, izabrali su mir i prirodu, ali i mukotrpan rad. Ipak, ne žale se, uz dobru organizaciju, priča nam Marina, sve se stiže.
A i kako bi osjetili bilo koju vrstu teškoće, kada ovdje stanuje sloga i sreća. Danas se cijela porodica Brusojević bavi njihovom mini farmicom. Nikolija je najmlađa, ima tek dvije godine; Marina nam priča da je rano prohodala. Vjerujemo da je htjela da prati tempo starijeg brata i sestre. Sa njima je, gotovo jednaka kada su u pitanju životinje. Strah ne postoji, nego samo ljubav.
U početku su Brusojevići magareće mlijeko koristili isključivo za svoje potrebe, ali kako se njihova farma širila, tako se povećala i količina mlijeka, pa su počeli i sa prodajom. Mlijeko je, priča nam Marina, sada dostupno u susjednoj Derventi, ali i šire.
A onda je došla na ideju, da od mlijeka može da pravi kremu i sapune. Tu je, objašnjava nam Marina, procedura nešto komlikovanija. Recept je dobila od farmaceuta.
Trenutno posljednji proizvod porodice Brusojević jesu sirevi, koji se, kaže, i najviše traže. A traže se kaže svježi, sir za pite i dimljeni sir, koji je idealan za meze. Mužu trenutno obavlja ručno, ujutro i naveče.
Na prostoru gdje danas postoji Mini farmica, nekada je bila zapuštena njiva, priča nam Damjan. Iako je, kako nam priča, u drugim poslovima, kada god ima vremena, pomaže. Ovdje je kaže, raj na zemlji.
Obaveza ima dosta, ali kada vide sreću na mališanima, shvataju da sve vrijedi.
Priča porodice Brusojević nije samo priča o povratku selu – to je priča o upornosti i vjeri u ono što rade. O tome kako koliko je zadovoljstvo živjeti od vlastitog rada. I o tome koliko je prelijepo vidjeti djecu kako uživaju u svemu ovome. Mir kakav nemate na svakom koraku.
(Tekst i foto: TV K3)