Sestre blizankinje Anđelina i Đurđina i njihov mlađi brat Džoni čuda su od djece. Iako njih dvije imaju 12 godina, a on 10, svojim znanjem i talentima nadmašili su i odrasle. Sve troje treniraju džudo, a uz to bave se i muzikom. Sve je krenulo od oca Hajana Bahnana, koji im je još kao bebama kupio violinu, odnosno sintisajzer, a one su već tada pokazale sluh za muziku. Anđelina danas svira violinu, dok je Đurđina odabrala klavir. Nije bila u pitanju samo dječija igra, što se pokazalo i danas, godinama kasnije, kada su im nastupi na raznoraznim manifestacijama postale gotovo svakodnevnica. Sve kao nagrada za trud, talenat i upornost. Za brata Džonija, to je bio već logičan slijed. I muzika je za njega bila pravi izbor, baš po uzoru na starije sestre. Pravi je majstor za gitaru. U razgovoru sa nama kažu da su jedni druge međusobno naučili da sviraju i one instrumente, koji im nisu primarni. A kada se spoje note klavira, violine i gitare, za oca Hajana i majku Talin, to je najveći ponos.
Nevjerovatan talenat za klavir kod Đurđine primijećen je u prvim godinama odrastanja. Rijetko se viđa da djevojčica može da svira na tako harmoničan način i da pri tom nema strah od nastupa. Dopada joj se kaže, zvuk klavira.
Anđelinu, sa druge strane violina čini srećnom, pa ne čudi lakoća kojom savladava i najsloženije kompozicije. Voli kaže da se kad-kad zamijeni sa sestrom za instrumente, ali ipak, violina je posebna. Uživa da vježba, nije joj teško. Priznaje da nekada, od školskih obaveza, ne uspiju da odvoje ni pola sata sviranja.
Džoniju je ipak najdraži instrument gitara. Ovaj desetogodišnjak ne prestaje iznenađivati ni roditelje. Iako nisu puno uticali na njegov muzički pravac, znali su, da je muzika neizbježna. Veoma rano, pokazao je želju za sviranjem.
A, Anđelina, Đurđina i Džoni već su se okitili titulama najboljih u svojim uzrasnim kategorijama džuda. Ova borilačka vještina, pored muzike, glavna je tema u porodici Bahnan, jer njih troje sa mnogo uspjeha već godinama treniraju. Iz vikenda u vikend njihove vitrine sve su bogatije trofejima i medaljama.
Porodica Bahnan potiče iz Sirije, ali je glava kuća, Hajan Džordžes prije skoro četiri decenije došao na tlo tadašnje Jugoslavije. Po završetku osnovne škole i Gimnazije u rodnoj Siriji, na dalje studiranje odlazi u Zagreb, potom Banjaluku, da bi u Beogradu završio specijalizaciju. Na kraju, Petrovo je odlučio za mjesto gdje će, zajedno sa suprugom, odgajati troje prekrasne djece. Neplanirano došli, ali su svi, pričaju nam ovo mjesto zavoljeli. Sve je bilo drugačije, jezik, kultura, običaji, tradicija. Dolaskom u ove krajeve život im se u potpunosti promijenio.
Hajan je specijalista otorinolaringolog. U Gračanici je radio petnaestak godina. Više od 10 godina zaposlen je u dobojskoj Bolnici “Sv. apostol Luka”.
Supruga Talin je Jermenka, takođe iz Sirije, diplomirani inženjer agronomije. Trenutno nezaposlena, ako se tako može reći, uzevši u obzir sve poslovi oko djece, kojima je dan ispunjen praktično 24 sata. Svom poslu se, za sada posvećuje privatno. Nabavili su plastenik, a ona se već uveliko sprema za proljećnu sjetvu. Tu će biti svoja na svome, radiće ono, za šta se i školovala. Godinama je, pomalo sama, pomalo uz djecu, učila jezik. Tako se danas u njihovoj kući može čuti mješavina arapskog i srpskog jezika.
Hajan je sa sjeveroistoka Sirije. Sa punih 18 godina pozdravio se sa rodnim mjestom i krenuo u dalje školovanje. Poznanstva su ga naprije dovela u Zagreb. Okolnosti su tada bile drugačije. Sirija ni danas nije u zavidnom položaju. Rat je učinio svoje. Hajan je svoju djecu uspio odvesti da i oni vide njihovu zemlju, ali nažalost, ulazak na prostore Sirije bio je praćen sa velikom dozom straha.
Kada porede Siriju i krajeve u kojima sada žive i rade, razlika je, pričaju u tome što ovdje ima puno šuma, dok Sirija ima puno žitarica. Kada je u pitanju tradicija, slave iste praznike kao i pravoslavci sa ovog područja, s’ tim što nemaju slave. Praktikuju obilježavanje svetaca, ali u užem porodičnom krugu.
Porodica Bahnan, i mališani i roditelji imaju samo riječi hvale za njihove nastavnike, i kada je u pitanju muzika i sport. Posebno su zahvalni Sari Ćuković, Ljubici Timanović, Andrijani Nikolić, Orhanu Pivčiću i zajedničkom nastavniku Bojanu Milojici. A kada je u pitanju džudo, za sve uspjehe zahvalni su treneru Slobodanu Dujkoviću. Anđelina i Đurđina su ušle u reprezentaciju BiH, sa kojom će učestvovati na prvenstvu Balkana koje će se u avgustu održati u Rumuniji.
Izvor: TV K3