Planina Ozren dom je manastira Svetog Nikole, nadaleko poznatijeg kao manastir Ozren. Brižljivo prolazimo kroz veliku manastirsku kapiju. Potpuni smiraj. Sve je tako tiho. Osluškujemo muziku koja dopire kroz otvorena vrata crkve. Spokoj. Osim gugutanja ponekog goluba, ništa ne remeti tu nestvarnu tišinu.
Srećemo ljupku gospođu Rosu dok sadi cvijeće. Prozborismo koju. Cvijeće je to, koje čak i najhladnije dane prezimi. Dan Noć, maćuhice, ljubičice. Objašnjava nam imena cvijeća od naroda do naroda. Pogled nam dalje seže na sve to prelijepo cvijeće u kompleksu manastira. Hrizanteme su svuda okolo. Novembarski dani su poslužili, pa je manastir suncem okupan, kao u rano proljeće. A ovdje na planini, arhimandrit Gavrilo Stevanović, iguman manastira donio je i duh primorja. Pripovijeda nam da je u manastiru Krupa u Dalmaciji proveo čak 20 godina. A onda je dolaskom ovdje, na planinu posadio i masline, karakteristične za primorje i tako oživio sjećanje na prohujali period.
Datiranje manastira Ozren, krije se negdje u sjenkama daleke prošlosti. Prvi pisani pomen Ozrena jeste natpis uklesan iznad vrata, gdje se spominje 1587. godina kada je otac Jakov patosao hram. U narodu ovoga kraja, vlada vjerovanje da je manastir Ozren, kao i ostali manastiri zadužbina slavne loze Nemanjića. Mada, kako nam priča iguman, u nekim spisima i zapisima, spominje se i otac Svetoga Save, iako za to nažalost nema dokaza koji bi to mogli da potvrde.
Manastir je imao i svoju prepisivačku školu, koja je intenzivno radila sve do 17. vijeka, kada manastir biva meta ratnih razaranja. O velikim stradnjima tadašnjih monaha, tiho nam priča i iguman.
I danas u manastir dolazi rijeka naroda, da se moli Gospodu, poštujući manastir i Svetog oca Nikolu. Pod svodom manastira čuvaju se i vrijedne relikvije, između ostalih i mošti.
Lokalitet manastira Ozren jeste vazdušna banja po svojoj specifičnosti i raznolikosti u velikom broju četinarskog i zimzelenog drveća. Na manastirskom imanju nalazi se izvorište ljekovite vode Kaluđerica.
Neka šira mišljenja pojedinih profesora kažu da je ovdje u stara vremena bila crkva, za širu oblast Ozrena, pa da je tek kasnije pretvorena u manastir. Ipak, to su mišljenja, za koje ne postoje materijalni dokazi. U narednom predanju sačuvano je, kaže nam iguman, kralj Dragutin, 1284. godina. Priča nam i o današnjem životu u manastiru.
Od marta 2003. godine ovaj manastir proglašen je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
Ovaj manastir, sem istorijskog značaja, jedinstven je u SPC po organizovanju Svetosavskog omladinskog kampa. Cilj je, kažu iz manastira, da se omogući duhovno sazrijevanje mladih.
U hladovini visokih omorika protegao se velelepni manastirski kompleks. Čujemo tišinu kako pjeva svoje najljepše note. Pred tom jednostavnom ljepotom koja prkosi vijekovima, stojimo prožeti osjećanjem poštovanja.
U sjećanje dođoše riječi koje pročitasmo – „Stoji Ozren stotinama godina nepokolebljivo i uspravno. Stojaće i do slavnog Drugog dolaska, molitvama Presvete Bogorodice i Svetoga oca našeg Nikole“.
Izvor: TV K3