Već osam mjeseci, po blagoslovu banjalučkog episkopa Jefrema, u crkvi Svetog velikomučenika Pantelejmona u Galjipovcima službuje jerej Dragan Jovanić. Kazuje nam da je galjipovačka parohija najmlađa u namjesništvu, a da od 2015. godine službuje kao samostalna crkvena opština. Sve do tada, bila je u sastavu prnjavorske parohije. Mnogo toga je urađeno, a samo djelić onoga, ispričao nam je u predvečerje, posljednje aprilske nedjelje. Bio je to povod da se još jednom okupe svi oni koji su digli ruku da se vrate nekadašnja druženja. Ideja koja je tinjala u duši mnogih ljudi, ostvarila se u januaru. Jerej nas prvo upozna sa prošlosti crkve, koja se nalazi tik uz magistralni put.
Vrata hrama Svetog velikomučenika Pantelejmona svima su širom otvorena. Ovdje, na području galjipovačke parohije žive vrijedni, pošteni ljudi, uvijek spremni da pomognu svojoj zajednici. Tako je bilo i ovaj put, kada je zajedništvo bilo u njihovim srcima, a ideja za narodnim druženjem, poput nekadašnjih seoskih igranki za cilj ima da narod krene ka svetoj crkvi i jedni ka drugima. I može se reći da su uspjeli u tome, jer nedjeljom masa ljudi pohrli ka ovom hramu.
Prvi među jednakima kada je u pitanju ova ideja jeste Dragan Vrhovac, inače i član Crkvenog odbora. Živio je za ideju povjerenja jednih u druge. Pamti stari dom. Tu je dolazio na igranke. Bila su to kaže dobra vremena, vremena druženja, kada je čovjek prema čovjeku bio mnogo topliji.
Igranke su i danas dobra prilika da se mještani uz pjesmu i igru ispričaju. Svi su dobrodošli, od onih tek rođenih do onih koji su u poodmakloj starosti.
Jedan od najstarijih mještana Galjipovaca Zdravko Palikuća i danas ima svježa sjećanja na prohujala vremena. Na ovom mjestu, završio je četiri razreda osnovne škole, a kasnije u Prnjavoru završava i zanat. Bio je predsjednik omladine. Sjeća se kada je porušen nekadašnji društveni dom i kada je novi dom ugledao svjetlost dana. Sjeća se i izgradnje stadiona. Dio sjećanja, da se ne zaboravi, nesebično prenese i na novije generacije.
A, sjeća se Zdravko i igranki, koje su svoj vrhunac doživljavale sredinom 60-tih, a tadašnja država je svemu tome pružala podršku jer je mlade željela uključiti u različite društvene aktivnosti.
Stanovnici Galjipovaca se pretežno bave poljoprivredom. Poznati su između ostalog po plasteničkoj proizvodnji i ovčarstvu, a još više po pitkoj vodi koja je, od davnina u narodu poznata kao Đokina voda. Izgrađena je za vrijeme Turske vlasti.
Sada već davnih godina iz perioda bivše Jugoslavije, kada su igranke bile popularne, sjećaju se mnogi koji su došli u Galjipovce na druženje. Mladići i devojke iz varošice, sa sela, kao i drugih mjesta, nalazili su zadovoljstvo u muzici, igri i druženju. A, iako ima i onih koji su već u poznim godinama, svi kažu da se osjećaju mladim i poletnim, da još jednom zaigraju to čuveno kolo na igrankama.
Izvor: TV K3