Milovan Stojaković iz Dervente je devedesetih godina prošlog vijeka posljednji put mirno sjedio ispred svoje porodične kuće, već tada osluškujući to jezivo zveckanje oružja. Ono najgore zveckanje. Iako nije mislio da će do toga doći, da će do rata doći, negdje duboko u podsvijesti, tih dana bojao se da ga misli ne varaju i da je zlo već pokucalo na vrata Dervente. Danas, sa jedne strane osjećaj nemjerljive tuge i bola pri pomisli na sve te dane, sa druge strane veliko olakšanje. Opet je sagradio svoj dom u srcu Dervente, uredio dvorište baš po svojoj mjeri, o čemu će nam nešto kasnije pričati. Priču je sada krenuo od života u prijeratnom vremenu, od toga da je sve ovo sagradio svojim vrijednim radom, hodajući i radeći po dalekim zemljama.
Po dolasku na prostor Dervente, odlučuje se da uplovi u vode ugostiteljstva. Preuzeo je poslovanje restoranom, u to vrijeme savremeno sređenim. A, nakon nekog vremena, u potpunosti je, kupovinom, taj lokal bio njegovo vlasništvo.
I sve je to tako, kaže Milovan dobro išlo, do jednom. Do onda kada nisu došli crni dani. O ratu tada nije ni razmišljao. Nije vjerovao. Ali jedan odlazak do grada i pogled na ulicu, naoružane vojnike, tišinu koja je vladala, a opet buku upozorenja, bila je i više nego jasna.
Znao je Milovan već tada da je Derventa okupirana, ali je tražio mogućnost izlaza. Govorio im je da mora u posjetu majci u bolnicu, ali uzalud. Vojnici nisu dali ni pedalj dalje od mjesta na kojem se tada nalazio. Kasnije će saznati da je to zapravo bila klopka. Kasnije, kada ga je sekund dijelio od smrti. Mislima i pričom prođe i na te najgore trenutke. Dok priča, tako slikovito, kao da na filmskom platnu gledamo sva ta ratna dešavanja.
A, putujući tako, u Milovanu se rodila ideja da počne skupljati sve ove stare predmete koje danas vidimo u njegovom dvorištu, koje je svojevrsni mali muzej. Odmah na ulazu, primarni dio zauzimaju drvene konstrukcije sa rustičnim detaljima, starosti i nekoliko decenija. Tu je svakako i vodenica, njegovih ruku djelo. U suštini, bez lažne skromnosti, može da se pohvali da je sve ovo uradio sam.
I tu nije bio kraj neobičnim predmetima. Mlinu koji je trenutno u dvorištu prethodila je manja varijanta.
Još uvijek Milovan svoju kolekciju obogaćuje novim interesantnim detaljima. Okušao se i u izradi vjetrenjača, a novu planira da radi već na proljeće. Biće to vjetrenjača koja će se sama okretati bez obzira iz kog pravca dolazi vjetar. Do proljeća, divimo se dosadašnjem radu.
Izvor: TV K3