Sve u svemu, ovo je prošlost u sadašnjosti. Ovdje u Donjoj Lupljanici kod Dervente starine čuvaju duh prohujalog vremena. Nekada se sa mnogim ovim predmetima zarađivala kora hljeba, danas rijetko gdje možemo vidjeti bilo šta od ovoga. Kod Marinka Mikerevića sve je pod konac.
Marinko od malih nogu uživa u starinama. Skuplja ih gotovo cijeli život. Spreman je i da kupi i da ih sačuva od zaborava. Radni vijek je proveo u Švajcarskoj, odakle, kako nam priča, i datira mnoštvo predmeta na ovom imanju. Od zaborava otrgnuti plugovi, jaram, kola, ralo, rešeta, pegle, fenjeri, prese za tkanje vraćaju u prošlost, podsjećajući kako se nekada radilo i živjelo. Marinko je zaista pun ljubavi prema starom načinu života.
Ma kakvih stotinjak. Jasno je da je Marinko, i više nego skromno odgovorio na ovo pitanje. Možda stotinjak ovih sitnih predmeta. Kolekcija je, i više nego bogata. Neko u nečemu uživa, a naš domaćin u ovome.
Naše područje, kaže nam Marinko i nije tako bogato. Ljudi uglavnom stare predmete bacaju, nesvjesni zapravo prave vrijednosti ovih predmeta. Međutim, ponegdje je nešto znao i naći. Tako je u Osovici pronašao motor aran.
Na Marinkovom imanju posebno lijepe su nam ove stare drvene kućice – odnosno kijer i ambar. Nabavio ih je u okolini Dervente, tačnije u Ceranima, kod porodice Popović. Razgovor je tekao ovako: Hoćeš prodati ? – Hoću. I to je to.
Ovo je mali, ili zapravo, bolje da kažemo, veliki muzej starih stvari. Duh prošlih vremena donosi i Marinkov crveni fićo iz 1980. godine.
Kolekcija se mijenja, ali ono što ostaje jeste da svaki predmet nosi posebnu emociju.
Iako ovdje ne treba ništa dirati, Marinkovo oko primjećuje još neke neophodne radove. Mi ih, priznajemo i ne vidimo. Ovo imanje oformio je isključivo samo za potrebe starih predmeta. Ovdje je istorija i istorija mnogih krajeva. Zaboravljeni telefonski aparati, gramofoni, ploče… Potom satovi, literatura, nošnja…Sjećate li se, možda ovih predmeta?
(Tekst i foto: TV K3)
