Korparstvo je zanat u Posavini star više od stotinu godina, a brojne porodice dugo su, izrađujući predmete od vrbovog pruća, imale posao na kućnom pragu. Ovi ljudi znali su od pruća isplesti korpe, pa i namještaj – stolove i stolice za bašte. Ali ne i razne predmete od pruća koje zna samo Mara Pupčević iz sela Tursinovac kod Šamca. Selo odakle je otišla, zbog poplava. Ali dio nje nikada nije otišao, tamo joj je zauvijek ostalo djetinjstvo. Jednog prilično toplog dana u martu, zakoračili smo u njenu radionicu u mjestu Tišina. Zatekli smo je dok je spretno i nadasve hitro, pravila luster, koji će kaže put Istre.
Gotovo ne ispuštajući šibu iz ruke, Mara Pupčević nam, na samom početku razgovora reče da je korprastvo zanat koji se u njihovoj porodici čuva već tri generacije. Sa koljeno na koljeno. Ovaj zanat je najprije istančao njen djed, radeći u nekadašnjoj korpari, koja biva zatvorena nakon ratnih razaranja. Ali korparstvo je ostalo da živi. Djed je nastavio da radi sa prućem, a nakon toga i njegov sin, a Marin otac. Nije ni čudo, što je i Mara u ovom poslu. Korpe i stolice radi sa lakoćem. Još sa sedam godina imala je prve rezultate svoga rada. Ali predmete, poput kofera, jabuke, kruške, nećete vidjeti nigdje nego kod Mare.
Ideja da krene izrađivati dječiji asortiman već dugo je postojala u Marinoj glavi. Neke stvari vidjela je na društvenoj mreži pinterest, ali se nije usudila da bilo šta uradi, jer tržište za tako nešto tada nije ni imala. Sve dok je jedna djevojka iz Modriče nije zamolila da uradi, ni manje ni više nego pletenu kuću. Bio je to veliki, ali ipak uspješan izazov.
Šibu Mara trenutno kupuje na području oraške opštine. I baš je ovih dana išla u nabavku, koja će joj kaže, moći da bude za cijelu godinu. Ispred kuće i u radionici vidimo velike količine svezanog pruća, od kojih kasnije nastaju najfiniji proizvodi. Osvajaju već na prvi pogled.
Korparstvo je težak zanat. Da bi se došlo do sirovine treba puno posla – prvo treba zemlju obraditi, pa pristupiti sadnji, primjenjivati agrotehničke mjere, okopavati, na kraju kositi, a onda pristupiti daljoj obradi sirovine. Poslije sadnje, pruće se vrlo brzo primi i brzo raste, ali iako se kaže da „vrba raste kao iz vode“ ima dosta posla u proizvodnji. Najvažnije je da zemljište na kome se vrba gaji bude bez korova.
Od korpi u obliku jabuke i kruške koje najviše voli raditi, do svega što možemo zamisliti, gotovo da ne postoji nešto što Mara ne može izraditi. Sitniji detalji zahtijevaju kaže više vremena.
A, kada neko ima zlatne ruke, baš kao Mara, daleko se čuje. Tako su narudžbe, osim iz BiH, krenule stizati i iz okolnih zemalja, Srbije, Hrvatske, Crne Gore… Njeni prelijepi radovi stigli su i mnogo dalje.
Uz korparstvo, Mara obožava i voli da slika, pogotovo ikone, iako priznaje da nema mnogo vremena za slikarstvo. Takođe, u malom prstu ima i krojački zanat, a nerijetko i sašije nešto za potrebe svog zanata. Čita, fotografiše, jednostavno Mara je umjetnički nadarena. Za sebe kaže i da je:
– pjesnik iz pokušaja, fotograf iz inata, slikar od umijeća, umjetnik u duši. A u duši, najveći spokoj joj daje činjenica da se vraća u Tursinovce, selo iz kojeg je zbog poplava otišla, selo kome se jedva čeka vratiti.
Izvor: TV K3