Na mjestu odakle može lijepo da posmatra svoju Trebavu, uzdiže se manastir nazvan Duga Njiva. Ne bez razloga nazvan i jedan od najljepših. Svetinja sa Duge Njive simbol je borbe za opstanak Republike Srpske. Nakon vojne operacije „Koridor“, srpski narod Trebave i okoline, 1992. godine izgradio je na Dugoj Njivi crkvu Lazaricu posvećenu Svetom knezu Lazaru i svim srpskim junacima. Zamisao za izgradnju hrama donesena je na srpskom okupljanju. Povod je bio pobjeda Vojske Republike Srpske u operaciji „Koridor“ i sjećanje na sve poginule srpske borce od Kosovskog boja, do Odbrambeno-otadžbinskog rata.
Manastir je jedno od omiljenih svetilišta vjernika iz Modriče i okoline. Gore gdje je pogled na planinu Trebavu gotovo nestvaran, manastir prkosno plijeni svojom ljepotom. Priču o ovom manastiru koji je muški i pripada eparhiji zvorničko- tuzlanskoj, govori nam otac Teofil.
Otac Teofil nam govori i da generalna obnova manastirskog kompleksa počinje od 2011. godine pa nadalje. Svi poslovi su objašnjava, rađeni etapno. Gradi se u gruzijskom stilu što je rijetkost na našem prostoru.
I baš kao što nam otac Teofil zbori – manastiri su uvijek u izgradnji. Odlazimo do manastirske kripte, posvećene Svetom knezu Lazaru. U toku su radovi na freskopisu. Nadaju se da bi svi ovi lijepi radovi trebali biti završeni za godinu dana.
Nisu samo ovi lijepi radovi, ono što čini monaško bratstvo. Sve vanjske radove, pomalo možda i netipično, takođe i isključivo rade sami. Poput malterisanja. Što da ne!? Trebali bi da freskopišu i unutrašnjost hrama posvećenog Svetom proroku Iliji. Projekat je to koji iziskuje, kako mnogo vremena, tako i sredstava.
Baš zbog količine posla, možda po dolasku nećete sresti nikoga. To ne znači da je ovaj manastir prazan, nego su monasi u polju. Baš kao što su ovoga jutra oslikavali, prije nego li su otišli na parcelu; Lijepo jesenje vrijeme treba iskoristi da se završe svi poslovi, prije prvih mrazeva i pahulja. Posla ima! Desno od mjesta na kojem razgovaramo gradi se velelepni manastirski konak.
Otac Teofil je na Trebavu došao prije tri godine. Trenutno monaško bratstvo čine još dva monaha i dva iskušenika. Pričom nas vodi kroz jedan njihov dan.
U najsvjetijem mjestu na području Modriče, manastiru Duga Njiva čuva se i kivot sa moštima sveštenomučenika Svetog Save trebavskog, odnosno, popa Save Božića. Ne treba mnogo govoriti ko je bio Savo Božić. Po povratku iz Prvog svjetskog rata, gdje je doživio golgotu na Solunskom frontu, učinio je duhovni i privredni preporod ovog kraja. Danas narod ovog kraja, molitvama njegovim pred Gospodom, ponovo doživljava preporod.
S’ obzirom da manastir ima dva bogoslužbena mjesta u jednom hramu, postoje i dva crkveno-narodna sabora, kao što nam je igumani govorio. Osim tada, na hodočašće vjernici dolaze i mimo zborova.
Jesen je, ali je prilično toplo. Zimi je možda i ljepše, kada pahulje prekriju manastirski kompleks. Zapravo, ljepota manastira, kao što je Duga Njiva ne može se mjeriti po godišnjim dobima. Sveko nosi svoje zlatno vrijeme. Toliko nestvarno. Takav spokoj i smiraj. Toliko da bi svi makar jednom trebali da posjete ovo sveto mjesto.
(Tekst i foto: TV K3)