Da stari namještaj ne mora nužno završiti na otpadu te da mu se može vratiti stari sjaj, svjedoči Banjalučanka Dijana Blanuša, iz čije radionice „Lutak pinokio“, u novom ruhu izlaze restaurirani komadi. Radionica je to u kojoj trošan namještaj dobija sasvim novo lice i postaje unikatan komad drveta sa posebnom pričom, koja datira još od djetinjstva. Dijana je od najranijeg doba pokazivala ljubav prema kreativnom radu. A poprilično spontano, ali iz čiste ljubavi prije pet godina nastao je ovaj kutak, pod nazivom „Lutak pinokio“.
Već je uveliko bio suton, ali iz radionice je dopirala svjetlost. Dijana ima još samo malo sitnih detalja i završava restauraciju komode, kojoj je udahnut novi život, život prošlog vremena. Na samom početku razgovora, vraćamo se unazad nekoliko godina, kada je i nastao ovaj, sada već prepoznatljiv brend.
Zapušten, sa pokojom krhotinom, starog sjaja i izblijedjele boje – stari drveni namještaj često je prva stvar koju ljudi odbacuju kada se prikuplja otpad. Međutim, sa ne tako glomaznim alatom, u Dijaninoj radionici sve dobije drugačiji smisao.
Dijana je inače zaposlena u jednom preduzeću, gdje radi kao inžinjer elektrotehnike. Po povratku sa posla uputi se u svoj kutak, gotovo svakodnevno. Dobra organizacija je kaže, ključ uspješnog posla.
Nije ovo sve čime se bavi Dijana. Zmijanjski vez je, kaže druga ljubav.
I to nije sve, Dijana ima, ne biste vjerovali još jedan hobi, još jednu ljubav. U pitanju su hobotnice čudesnice; objasnila je o čemu se radi.
I tako od starih komada, koji imaju posebnu vrijednost za mnoge, nastaje nov i moderan namještaj. Dijana nam kaže da je ljubav prema drvetu porodična crta. Još u najranijem djetinjstvu sa ocem je voljela da učestvuje u raznim popravkama uređaja i namještaja. Tako je kaže i naučila da rukuje alatom. Danas kaže otac nije više na ovom svijetu, ali sve ono vrijedno što je naučila od njega, čuva kao najljepšu uspomenu ikada.
Izvor: TV K3