Porodicu Dujanić iz Broda dvije odvojene tragedije u posljednjih pet mjeseci, pretvorile su u košmar, iz kojih se ne bude. Uz žal za poginulim suprugom Dragutinom, još jedna muka pritisla je Mariju. Samo dva dana uoči velikog srpskog praznika, Božića, Mariji je gotovo eksplodirala peć. Kako i kojim slučajem, ne zna, ali metak se našao u drvetu kojim je ložila vatru. Sve je dovelo do havarije. Spasila je ono što se spasiti da. Ovako kroz jecaj i brišući suze – svoju muku ispovijeda Marija. Muka je, treba napomenuti dugogodišnja, još od ratnih godina, kada biva zatvorena i zločinački mučena, ali to je nekako već gurnula duboko u zaborav. Ovo sada što joj se dešava, nastavak je zle sudbine.
Crni barjak nadvio se nad kućom pod rednim brojem 71, ulica Živojina Mišića. Pokazuje ikonu Svetog Jovana Krstitelja. Baš danas je taj dan, veliki pravoslavni svetac. Krsna slava. A na sto, nedugo po našem dolasku, unuk Andrej donese koljivo, svijeću i slavsku pogaču. Tek toliko da se nađe. Nikada žalosnije se svom svecu neće pokloniti. Svijeću će upaliti i pomoliti se Bogu. Drugo u ova zla vremena neimade..
Krst, sudbina ili šta već. Kako je Mariji bilo kada joj je suprug poginuo, samo ona zna.
Marija i Dragutin imali su neku, posebnu, čudnu, ali nadasve čarobnu ljubav. Poznavali su se dosta ranije, ali sudbina ih je spojila godinama kasnije. Ta ista sudbina razdvojila ih je, ali zauvijek, tačno trećeg avgusta prošle godine. Tada se Marijin život srušio za manje od pola sata. Sjeća se da je toliko prošlo od trenutka kada je njen suprug Dragutin napustio porodičnu kuću do trenutka kada su joj javili najcrnje vijesti. I dan-danas kapija je otvorena, kao da će se Dragutin svakog trenutka vratiti.
Danas porodica Dujanić – Marija, njen sin Petar iz prvog braka i unuk Andrej žive i više nego skromno. Svakog mjeseca, priča Marija, pozamašnu sumu mora da izdvoji za lijekove. A, invalidnina od 180 KM nije dovoljna ni za režije, a o životnim namirnicama ili drvima bez kojih su gotovo već ostali u ove hladne, zimske dane, pomišljati i ne mogu.
Mariji bi najviše pomoglo da sada ima sigurnu peć, koja će je ugrijati, a ne stvarati dim u prostoriji, jer ova trenutna ima posljedice. Nema kaže od rodbine gotovo nikoga, da bi joj iole mogao pomoći. Krpi nekako, dan za danom. Otišli smo i ostavili je da u miru zapali svijeću i pomoli se Bogu, da joj da snage i bolje dane. Jer bolji dani su postojali. Krsna slava u ovom domaćinstvu nekada se slavila onako kako i dolikuje. Sada je ostalo samo sjećanje.
Možda i ima neke simbolike u ovoj potresnoj priči. Ruzmarin, davnih dana donesen sa naše pravoslavne svetinje, Ostroga pokazuje svu svoju raskoš, podsjećajući da u ovoj kući, osim tuge, itekako ima i života.
TV K3