Selo Kožuhe dobilo je ime po tome što su ljudi nosili kožuhe, takozvane haljetke od ovčije kože. Bili su kovači. Ovo trebavsko selo kod Doboja spominje se još 1446. godine. Iznjedrilo je dosta intelektualaca, oficira, trgovaca, kulturnih radnika… Mještani su uvijek bili složni. A, tako je i dan danas.
Crkva Svetog proroka Ilije, škola, Dom kulture “Mladen i Savo”, na prvi pogled selo kao svako drugo, ali Kožuhe su zaista posebno selo. Žitelji ovog mjesta od davnina su poznati po gostoljubivosti, ali i njegovanju kulture. Dom kulture iz doba Autrougarske, samo je jedna od znamenitih lokacija u ovom selu. Dom je oblijepljen novinskim natpisima koji svjedoče o vijeku kulture u selu. Hroničar ovog mjesta Ljubomir Kaišarević napisao je devet knjiga o Kožuhama. Urađene su i tri monografije.
U Kožuhama se nalazi i jedna od najstarijih građevina na području grada Doboj. Kuća koja je odoljela vremenu i svim iskušenjima naživjela je šest država. Danas je u lošem stanju. Jedino na dobojskoj regiji starija građevina je Dobojska tvrđava. Najstariji pisani dokument na ovom području nalazi se u Tuzli, a pisao ga je Jovica Sajić. Od 1985. godine predsjednik Mjesne zajednice je Vojo Jovanović, koji je ujedno bio i domaćin tokom naše posjete Kožuhama.
TV K3