Muzičar po struci, penzioner silom prilika, narodni dobrovoljac. Iako je Jovo Jerković, još kao dječak ostao slijep, ovaj čovjek raspolaže izuzetnom voljom i pozitivnim duhom. Pun elana ustaje svakoga jutra, često odlazi u Klub penzionera u Gradišci, gdje svojom odlučnošću i predanošću predstavlja primjer za sve svoje kolege i poznanike. U razgovoru sa nama, kaže da je srećan i da želi da bude primjer svim slijepim, ali i onima koji to nisu, a nerijetko se žale na težak život ili posao. Jovo, slijepi muzičar, svira čak 25 instrumenata.
Jovo voli narod, muziku, pjesmu, veselje. Zbog toga što komponuje, pjeva i svira veliki broj instrumenata veoma je interesantna osoba koju vole svi u Gradišci, gdje godinama živi. Jovo je inače rodom iz sela Stari Martinac kod Srpca. Priča nam da je osnovnu školu za slijepe završio u Sarajevu, nakon čega i redovnu Srednju muzičku, gdje je i istančao svoj muzički talenat.
Skromni Jovo kaže, samo 25 instrumenata. A svira ih bome gotovo sve, duvačke, gudačke i instrumente sa dirkama. Klavir, klarinet, harmonika, gitara, violina, tamburica, kontrabas, šargija, okarina, flauta, basprim samo su neki od instrumenata gdje je Jovo svoj na svome.
Zanimalo nas je da li ima još instrumenata koje bi Jovo volio naučiti svirati i da li uopšte u svijetu instrumenata ima onaj koji nije došao pod Jovine ruke. U moru onih koje je nabrojao, za neke smo priznajemo čuli prvi put. Izdvaja onaj koji je naučio zahvaljujući popularnoj Dubiozi kolektiv.
Jovo kaže da ne voli da se hvali svojim talentom. Ali ipak njegovo impozantno poznavanje muzičkih instrumenata, vrijedi svake pohvale. Ujedno je i osnivač Kulturnih umjetničkih društava, što mu je kaže izuzetno drago. Posebno izdvaja KUD slijepih „Lepa Radić“, KUD „Omladinac“ Vrbaška, KUD „Kolovit“ Gradiška. Svakog petka, u Klubu penzionera, Jovo svira i pjeva za sve prisutne.
Kroz život, bavljenje muzikom bilo je gotovo neizbježno. Od oca koji je svirao usnu harmoniku, takozvane cicuge, a brat koji je stariji 10 godina počeo je da svira bugariju, prim, basprim i gitaru. Jovo je otišao nekoliko koraka dalje, pa zato i ovoliki broj instrumenata u njegovoj karijeri. Voli da uči i druge. Pitali smo ga koliko je u suštini teško biti učitelj?
Jovo nam priča da je po dolasku u Gradišku upoznao tamburaše iz Laminaca. Svirao je sa mnogima. Međutim, nekima je posebno zahvalan.
Bez vida je Jovo ostao još kao dijete. Kaže od visoke temperature izgubio je lijevo oko, a ljekari su mu zahvaljujući operacijama malo popravili vid na desnom oku, ali i dalje na to oko vidi manje od deset odsto. Imao je kaže devet operacija.
Klub penzionera u Gradišci, gdje smo i razgovarali sa Jovom i gdje ima svoje nastupe svakog petka, vodi njegov sestrić Stojan Jerković. Klub je u urađen i zamišljen u etno stilu sa predmetima starim i preko 350 godina. Sve odiše prošlošću. Tu je i mini biblioteka, a oni koji dođu mogu da se zabave uz domine, šah, karte. Jovi je kaže Stojan dovoljan i escajg i note su tu, muzika je tu.
Na Jovu su ponosni i njegovi dugogodišnji prijatelji. Prijateljstvo sa Zoranom Azarićem traje više od pet decenije.
Izvor: TV K3