Kada zazvoni telefon u Teritorijalno vatrogasno-spasilačkoj jednici u Derventi, dispečer Dragoslavka Kovačević nikada ne zna koju informaciju će dobiti. Najbitnije je, kaže, u tim trenucima, ostati miran, ne paničariti, dok se ne zabilježe sve neophodne informacije. Njene kolege, vatrogasci za samo nekoliko minuta stižu na teren.
Do rata je Dragoslavka radila u tvornici obuće, potom je dobila još zaposlenje u opštini, da bi prije pune 24 godine došla ovdje, gdje je i sada – u vatrogasnu jednicu. Osim što plijeni jednostavnošću, istovremeno rastjeruje predrasude o muškim i ženskim poslovima i razbija tezu da su žene slabiji pol.
S’ obzirom na to da je angažovana na poslovima dispečera, Dragoslavka je prva karika u timu. Najteže je kaže, kada kolege ispraća na neke opasne intervencije. I dan danas pamti plamen koji se širio na derventskoj benzinskoj pumpi „Slavuljica“, koja je udaljena svega nekoliko metara od tadašnjeg Vatrogasnog doma. Dragoslavka se tada našla u noćnoj smjeni.
Biti jedina žena vatrogasac ujedno je i privilegija i čast. Kolege je kažu poštuju kao majku, a ona većinu njih, može smatrati svojom djecom. Ekipa od 17 pripadnika, dobro se slaže u svakom trenutku. Prošle godine, nakon više od 70 godina, dobili su novi Dom. Objekat koji se nalazi u Motajičkoj ulici prostire se na više od 1.200 kvadratnih metara korisne površine. Predstavlja jedan od najmodernijih objekata ove vrste u Republici Srpskoj.
Nekada i sada, nema kaže neke velike razlike ukoliko bi neko želio da obuče ovu uniformu.
Sa radošću, kaže, dolazi na posao, iako zna da ne može ni da pretpostavi šta će je dočekati na radnom mjestu. Nije joj teško da radi noćne smjene, navikla je i ništa joj, ni najmanje ne smeta. Za kolege, kao uostalom i oni za nju, ima samo riječi hvale.
Brzina, spretnost, borben duh, samo su neke od karakteristika koje njene kolege podvlače kada pričaju o Dragoslavki. Starješina, Slaven Pijetlović kaže jedna je od rijetkih žena vatrogasaca u Republici Srpskoj, ali pokazala se kao vrhunski stručnjak.
Predrasude ih kaže ne zanimaju, najbitnije je da se uzajamno podržavaju, jer vatrogastvo je timski sport.
Od 2008. godine, u Vatrogasnoj jednicii radi i Siniša Dumonić. Prvo kao vatrogasac-pripravnik, potom kao profesionalni vatrogasac, da bi nakon tri godine položio i za viši čin, za rukovodioca akcije gašenja, tako da sve do danas obavlja funkciju komandira smjene.
Puno je stresnih i teških zanimanja, a jedno je svakako posao vatrogasca. Njih često nazivamo herojima jer su tu danju i noću, kad god zatreba. Povremeno kroz taktično-pokaznu vježbu prikažu makar dio onoga sa čime se susreću.
Jedno je sigurno – Ovo su heroji na broju 123.
(Tekst i foto: TV K3)