Krenuti sa samo dva konja i dostići cifru od trideset sedam, ozbiljna je brojka. Mnogo toga je iza našeg domaćina, Luke Mitrakovića, vlasnika Konjičkog kluba „Neapolitano“ iz Bajinaca kod Srpca. Veoma je zanimljiva činjenica da je Luka vlasnik jedine privatne ergele na području cijele Republike Srpske, o čemu će nam nešto kasnije i pričati. Opredijelio se kaže uglavnom za lipicanersku pasminu, iako ima i nekoliko grla bosansko brdskih.
Na samom ulazu u dvorište, osjeti se vedrina sa kojom ovaj čovjek živi i radi. U razgovoru saznajemo odakle potiče ljubav prema životinjama, koliko je bitna porodica i zajednički rad u današnjem opstanku na selu. Dan je, priča nam uvijek u potpunosti ispunjen.
Konj je plemenita domaća životinja, koja je veoma vjerna i odana svom gospodaru. Konji su nekada najviše korišteni za pomoć u polju i pri radu, kao i prevozno sredstvo, dok je konj danas rame uz rame sa psom, čovjekov najbolji prijatelji. Sve je više onih koji nabavljaju konje, interesuju se i žele da se posvete ovim životinjama. Ali presudno za konjički sport, generalno za uzgoj, jeste ono glavno – ljubav i posvećenost.
Baš ovoga jutra, ergela „Mitraković“ postala je brojnija za jedno mlado ždrijebe. Inače, na ovom imanju je trenutno oko 12 rasplodnih kobila.
Luka konje dobro hrani, timari i svakodnevno, kako nam kaže, razgovara sa njima. Svake godine ih priprema za dalek put, na raznorazne manifestacije, poput Fijakerijade u Prnjavoru ili tradicionalnog Konjičkog sabora u Srpcu. Za takve vidove okupljanja potpuno je opremljen, uzevši u obzir da u svom vlasništvu ima deset fijakera.
Konjarstvo je kaže nam Luka i zahtjevan posao, ali ako čovjek odredi prioritete, sve se može sa lakoćom. Iako je Srbac mala opština, konjički sport je sve popularniji, a u ovo lokalnoj zajednici registrovana su tri Konjička kluba. Međutim, veliki je propust što konj na ovim prostorima ne zna da se koristi, onako kako dolikuje, priča nam Luka. Govori nam i kako je došlo do toga da je vlasnik prve privatne ergele, ali i problemima sa kojima se susreće.
I dok smo tako pričali sa našim domaćinom, poprilično su počeli da duvaju jači vjetrovi. Konji su još bili na ispaši. Okom ih prati Luka. Kaže da koliko je čovjek potreban konju, toliko i konj čovjeku. Uz tu konstataciju pozdravismo se sa ovim velikim zaljubljenikom u konje i fijakere. Do nekog novog viđenja, poželjeli smo mu još veću brojnost u štalama.
Izvor: TV K3