Inspirisan srednjovjekovnom kulturnom baštinom, prije svega islandskih i keltskih saga, Đorđe Đurđević iz Prnjavora zavolio je instrumente, poput harfe, frule, lire, gajde. Tako je, kroz čitanje i književnost, došao, priča nam do prvih muzičkih saznanja. Došao i zavolio ih. Učio-naučio. Prvi instrument koji je naučio da svira i to potpuno sam, bila je gitara. A onda se tu našla i frula, pa lira, pa harfa. Malo li je …
Kao neko ko se bavi sviranjem, kao što je i sam rekao, neobičnih instrumenata za naše područje, Đorđe kaže kako su u početku reakcije njegovih najbližih bile veoma zanimljive. Većinu instrumenata ima u svom vlasništvu. Harfu i frulu ponio je sa sobom u Gradski park „Ljubav, vjera, nada“, gdje nam je, na djelu pokazao sve karakteristike ovih instrumenata.
Sa druge strane, frula je duvački instrument koji se pravi od jednog komada drveta. To je jednostavni narodni instrument cilindričnog oblika. Smatra se da je frula najstariji i najmnogoborojniji instrument na svijetu. U raznim varijantama, veličinama i oblicima, nalazimo ih gotovo kod svih naroda planete.
Sa harfom je, priča nam Đorđe, do sada više puta nastupao na fakultetu za vrijeme održavanja pjesničkih večeri ili tokom promocije književnih djela. Iako trenutno ne razmišlja o tome, kaže da bi bilo odlično nekada napraviti poneku svirku u Prnjavoru.
Kroz razgovor sa Đorđem saznajemo i da je, zajedno sa kolegom, bio osnovao i nešto kao mali bend koji je svirao domaće i strane rok pjesme, nastupajući u Banjaluci i Prnjavoru.
Đorđe je mladić kojeg društvo često naziva Bogom harfe i orijentalnih instrumenata. Ipak, više puta provlači tezu da mu je ovo hobi, iako je zapravo muzika njegova velika ljubav. Druga ljubav jeste srpski jezik i književnost, a odnedavno radi kao nastavnik u jednoj školi.
Izvor: TV K3