Od samog doseljavanja Ukrajinaca iz Zapadne Ukrajine na prostor Balkana, ovaj narod osjećao je potrebu za gradnjom hramova. Religiju koju su donijeli iz svoje postojbine, željeli su da sačuvaju i nastave, i na tuđem tlu. Dolaskom na ove prostore susreću se sa većinskom srpskim življem, od kojih dobijaju veliku podršku i pomoć, kako bi nastavili ono što su započeli u svojoj domovini i kako bi sačuvali svoje običaje, tradiciju, jezik, kulturu, ali na prvom mjestu religiju i hramove, koji su centar okupljanja.
Ukrajinska pravoslavna crkva Pokrova Presvete Bogorodice u Naseobini Hrvaćani kod Prnjavora posvećena je Svetom knezu Vladimiru i kneginji Olgi. Jedinstvena je u ovome kraju po tome što je uz veći broj ukrajinskih crkvi jedina koja je pravoslavna. I prije sadašnje crkve, na ovom mjestu se nalazio ukrajinski pravoslavni hram, koji ratni vihor sa sobom odnese. Do danas su sačuvani samo temelji. O svemu tome pričao nam je Petar Figurek, sveštenik ukrajinske pravoslavne crkve.
Upravo tada, počinje gradnja i novog hrama, u periodu od 1986. do 1988. godine, kada je i osveštan, tačnije drugog oktobra, povodom jubileja ukrajinskog pravoslavnog naroda; hiljadugodišnjice pokrštavanja i pripadnosti Svetoj pravoslavnoj crkvi i stogodišnjice doseljavanja u ove krajeve.
Postojeća crkva je jednobrodna, sa istaknutim nižim bočnim krilima. Pored crkve i zvonika ovu cjelinu čini i sala za vjernike. Nekada se uz crkvu nalazio i parohijski dom, koji je porušen tokom Drugog svjetskog rata. Ovdje na ovom mjestu narod se u velikom broju sabira, pogotovo za veće praznike.
Na teritoriji Republike Srpske postoji samo jedna parohija pravoslavne ukrajinske crkve, a to je upravo Parohija pravoslavnih Ukrajinaca u Hrvaćanima. Po tome je ova crkva jedinstvena u cijeloj regiji.
Protosinđel i paroh hrvaćanski, Vasilije Striljček, u ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi Pokrova presvete Bogorodice u Dabraku službovao je čitavu prvu polovinu 20. vijeka. Došao je iz Ukrajine i posvetio se da među ukrajinskim narodom bogosluži i propovijeda vjeru. Upravo ovdje u crkvi u Hrvaćanima i počiva njegovo blaženopočivše tijelo.
Vrijedno je pomena da je u Prnjavoru 1937. godine sagrađen rusko-ukrajinski pravoslavni manastir. Izgradile su ga ruske izbjeglice, mahom pravoslavni Ukrajinci, uz bratsku pomoć ovdašnjih Srba i njihove crkve. Iz carske Rusije, smiraj su našli u prnjavorskom kraju, poslije krvave Oktobarske revolucije, a neki su došli i ranije. Krvave 1941. u Prnjavor su banule ustaše. Manastir opljačkali, sveštenstvo rastjerali, i preimenovali ga u Dom hrvatskog naroda. I u logor za Srbe. Početkom šezdesetih godina prošlog vijeka manastir biva i definitvno srušen. Od tada su na tom svetom mjestu podizani i zatvarani razni takozvani proizvodni pogoni, uz istovremenu i još uvijek bezuspješnu borbu SPC da povrati davno oteto.
Izvor: TV K3