Nekada je na rijeci Ukrini bilo trideset šest vodenica. Sve su radile, a na mljevenje žita čekalo se čak danima. Iako su to dragocjenosti iz prošlosti, danas je knjiga, nažalost, pala samo na nekoliko. Ali ima i onih koji, i u ovo savremeno doba, obnove staru ili sagrade novu. Jedan od njih je Boro Jokanić iz Dervente, koji je sagradio vodenicu na rijeci Bišnji. Želju za ovim imao je, kako nam priča, još od djetinjstva, ali je tek prije šest-sedam godina krenuo u realizaciju. I malo po malo, svoj san je ostvario, iako kako nam priča, nije sve završio i ima još dosta toga da se radi. Mi bismo rekli da je ovdje – sve pod konac.
Nije bilo lako na početku. Međutim, upornost se na kraju isplatila. Sve je uradio kako je bilo baš prije – bez struje, na čistu vodu. Vodenica je u odličnom stanju, a pohvalio nam se, da do sada nikada nije imao situacije da su u vodenicu ušli miševi. Treba, priča nam znati i razliku između takozvanih ukrinskih vodenica i potočara.
Pored toga što je prvobitno napravljena, više bismo rekli za dušu, vlasnik vodenice ima i korist od toga. Uvjerili smo se u to, po vrećama brašna, koje su narudžba. Pejzaž oko vodenice je predivan, a ispod brane nalazi se manje jezero koje je puno riba – pravi odmor za dušu.
Nema ko ne dođe, kako nam priča Boro, a da ne donese, poneki slatkiš, kafu, sok. Lijep je to gest, prema ovim ljudima, koji sve putnike namjernike usluže, bez ikakvog plaćanja. Zato, kaže Boro ormarić u prostoriji do mlina bude prepun kojekavih đakonija. Priča nam da je udarna sezona od novembra do januara, kada i on češće dolazi.
Vodenice u kojima se melje brašno na tradicionalan način, uz huk vode, i kojima se širi miris tek samljevenih žitarica, postale su rijetkost u našoj zemlji. Posebno taj miris voli Borina supruga Milomirka, jer je njen djed nekada imao vodenicu, koja se zvala „Čančar“.
Brašno iz vodenog mlina ne može se porediti s onim koje melju električni. Svako ko ne vjeruje u to, kaže Milomirka, neka dođe, proba i uvjeri se. Razlika je, kako kaže, u okusu, jer ovaj mlin žito melje na prirodan način.
Jokanići se bave i pčelarstvom. Kažu da je to više iz hobija i za njihove porodične potrebe. Trenutno imaju oko 40 košnica.
Jokanići imaju veliki broj poznanika i prijatelja. Mnogi od njih redovno dolaze na njihovu vodenu ekonomiju da podijele trenutke uživanja i opuštanja. Za sve je to bijeg u lijepu prošlost.
Izvor: TV K3