Da su godine često samo broj, dokaz je baka Mioljka Milošević iz osječanskih Čivčija kod Doboja – mršava, majušna starica, sijede kose pod maramom. Ova baka, još uvijek britkog uma i prilično samostalna, omiljena je u cijeloj familiji. Baš na Miholjdan, svoj imendan, proslavila je 100. rođendan i hrabro krenula prema 101.
Rođena 1924. godine, Mioljka nam priča da je prije tri-četiri godine mogla slobodno da hoda. Međutim, ova 100-godišnja baka danas na noge više ne može, ali je zato ruke i pamet služe. Njena porodica kaže da imaju utisak kao da je vrijeme stalo za nju. Za nas je ona pravi uzor i inspiracija.
Baka Mioljka ima četvoro djece, semoro unučadi, sedmoro praunučadi i troje čukunučadi. O svojim roditeljima govori sa puno ljubavi. Bez oca je, zbori nam, rano ostala. Ipak pamti razne događaje iz prošlosti koji su joj se urezali u sjećanje. Ono što danas najviše voli jeste da živo priča o tim vremenima. Rano se, govori nam udala. Sa samo 19 godina.
Cijeli svoj život provela je na ovom imanju. Svojim radom i trudom, podizala je djecu i stvarala im lijepu budućnost. Danas se 100-godišnja starica rado sjeća mladosti u prekrasnom selu.
Iako zvuči gotovo nevjerovatno, ova krhka starica sve je radila. Radovi na njivi za nju nisu bila nepoznanica. Sve je radila.Preživela je i strahote ratova. Priznaje, možda je taj period života bio i najgori.
Ali kao da je 50 godina! Unuka Svjetlana koju je baka Mioljka othranila sa samo sedam mjeseci, sve do sedme godine života, donosi nam priglavke, takoreći friško završene. Svjetlana je, priznaje nam baka, najpreča.
Kao od šale, uz osmijeh, baka Mioljka oduvala je svjećice za stoti rođendan. Ne bi kaže ništa mijenjala. Godine su tu, ali neka ih. Služe ih. Nadovezuje se priču o priglavcima.
Osmijeh i dobra energija su, kaže nam baka, recept za dugovječnost. I baš to i želi svima. Svojim najmilija beskrajno je zahvalna na svemu što čine za nju, u ovim poznim godinama.
Mioljku život nije mazio, kroz 100 godina bilo je možda i više teških nego lijepih trenutaka. Odrasla je u velikoj, seoskoj porodici. Oduvijek je mnogo radila, nije bilo vremena za predah. Ali brojna porodica govori da je sve vrijedilo. Danas su njeni potomci rasuti po cijelom svijetu, od Slovenije, Švajcarske, Njemačke. Jovan je mlad ostao bez oca.
Stoti rođendan prilika je da se okupi cijela porodica. Iz Njemačke je došao Borislav sa suprugom.
I vidite, baka je puna života. Puna priče. Puna svega onoga što je preživjela za prvih sto. Prvih, jer biće ih još. Malo slabije čuje, ali zato je vid i dalje služi besprijekorno, čak toliko da, o čemu nam je pričala i danas plete. To joj je kaže i omiljena zanimacija. Ovaj dan, svoj rođendan, dočekala je najljepše što je mogla. Uz baku, sa pjesmom i u dobrom raspoloženju dočekali su ih i ostali članovi porodice. Gosti su već počeli da stižu. A imati ovakvu jednu sliku, najljepša je razglednica, koja ostaje za cijeli život.
(Tekst i foto: TV K3)