Tako, makar, tvrde u Ministarstvu pravde BiH, navodeći da ne znaju lokaciju na kojoj se krije ratni komandant 3. korpusa tzv. Armije RBiH. Podsjećamo, Mahumuljin je krajem aprila 2022. osuđen na osmogodišnju robiju zbog zločina koji su u ljeto i jesen 1995. godine počinjeni nad Srbima u Vozući, a kada je trebalo da bude poslat na izdržavanje kazne pobjegao je u Tursku.
Međutim, na pitanje da li je pokrenut postupak izručenja Mahmuljina iz Turske nazad u BiH, iz Ministarstva pravde stigao je odgovor da je domaćem pravosuđu “nepoznata lokacija” na kojoj se odbjegli zločinac nalazi.
– Nakon što je Ministarstvo pravde dobilo odgovor od turskog Ministarstva pravde da Mahmuljin nije lociran u toj zemlji, dalje aktivnosti ne mogu biti preduzete bez saznanja o novoj Mahmuljinovoj lokaciji – saopšteno je Srni iz Ministarstva pravde BiH.
Sama činjenica da je osuđenik za najstrašnije ratne zločine prije dvije godine potpuno nesmetano napustio BiH, otišao u Tursku, te da mu se danas gubi svaki trag, izazvala je ogorčenje porodica žrtava i nadležnih institucija u Republici Srpskoj. Direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica, Viktor Nuždić, za Srpskainfo ističe da je potpuno neshvatljivo da je nekom, ko je pravosnažno osuđen za najteže zločine, bez bilo kakvih problema omogućeno da napusti BiH.
– To se, međutim, moglo i pretpostaviti, uzimajući u obzir na koji način radi pravosuđe na nivou BiH i status koji zločinci nad srpskim narodom imaju u Sarajevu. Prvo, sama visina izrečene kazne Sakibu Mahmuljinu je skandalozno niska, ako znamo za kakve je zločine presuđen. Zatim mu je, očigledno, dozvoljeno bjekstvo kako ni tu kaznu ne bi morao da izdržava – kaže Nuždić.
Dodaje da slučaj Mahmuljin predstavlja još jedan u nizu primjera nekažnjivosti zvjerstava koje su Bošnjaci počinili nad pripadnicima srpskog naroda u proteklom građanskom ratu.
– Beskrajno trajanje suđenja Atifu Dudakoviću za zločine počinjene u zapadnokrajiškim opštinama takođe pokazuje kako funkcioniše pravosuđe BiH – podsjeća Nuždić.
U jednom od najmonstruoznijih ratnih zločina za vrijeme građanskog rata u BiH, u septembru 1995. godine, bošnjačke snage, zajedno sa dobrovoljcima iz arapskih zemalja uključenih u odred “El mudžahedin” na području Vozuće ubili su najmanje 500 zarobljenih srpskih civila i vojnika.
Do danas nije poznata sudbina 129 Srba iz tog kraja, a na osnovu pronađenih posmrtnih ostataka velikom broju ubijenih Srba odsijecane su glave ili su prije likvidacije bili podvrgnuti stravičnim mučenjima.
Izvor: Srpskainfo/ Boris Knežević