Potpredsjednik hrvatske Vlade Boris Milošević, prvi predstavnik hrvatske Vlade koji je došao na komemoraciju ubijenim članovima porodice Zec, izrazio je zgražavanje prema strašnom zločinu u kojem je prije 29 godina ubijena skoro cijela jedna porodica isključivo iz etničkih motiva, samo zato što su bili Srbi.
“Taj je zločin strašan jer je ubijena dvanaestogodišnja djevojčica, jer su ubice oslobođene iako su priznale zločin, a strašno je i što je Zagreb bio njegovo poprište”, rekao je Milošević na komemoraciji na Sljemenu koju godinama na današnji dan organizuju Antifašistička liga, Centar Dokumenta i Inicijativa mladih za ljudska prava.
Milošević, koji je član SDSS-a, upitao je kako je moguće da se takav zločin dogodio, “da je pravna država pala na ispitu”.
On je poručio da je današnji datum prilika da Hrvatska kao društvo i država preispita svoj odnos prema ovakvim zločinima, ali i odnos prema djeci srpske nacionalnosti koja prečesto nose na svojim plećima preteško breme ratnog nasljeđa, prenose hrvatski mediji.
Milošević je istakao da bi Zagreb Aleksandri Zec mogao dodijelio spomenik ili ulicu, a na tom je tragu i Inicijativa mladih za ljudska prava koja je prije nekoliko godina podnijela zahtjev da trg na Trešnjevci, gradskoj četvrti gdje je živjela porodica Zec, ponese Aleksandrino ime kao, kako kažu, trajna uspomena i opomena.
Iz ove inicijative ističu da na taj njihov zahtjev do danas nema odgovora.
“Ova zemlja nije našla snage da procesuira ovako evidentan zločin”, rekao je predsjednik Antifašističke lige Zoran Pusić.
Uz obraćanje predstavnika Antifašističke lige ovogodišnju komemoraciju obilježio je multimedijalni umjetnik Ivan Marušić Klif, koji je na lokalitetu Adolfovac postavio umjetničku audio-video-instalaciju, a u programu je učestvovala i pjesnikinja Monika Herceg.
Danas se navršilo 29 godina od brutalnog ubistva srpske porodice Zec iz Zagreba, koju su likvidirali pripadnici Specijalne jedinice hrvatskog MUP-a, tzv. “merčepovci”.
Oni su 7. decembra 1991. godine ubili Mihajla Zeca /38/, njegovu suprugu Mariju /36/ i njihovu dvanaestogodišnju kćerku Aleksandru. Preživjeli su Gordana i Dušan Zec, koji su se sakrili u kući i tako izmakli ubicama njihovih roditelja i sestre.
Ubice nikada nisu odgovarale za taj zločin, iako su ga priznale nekoliko dana kasnije pred istražnim sudijom. Priznanje je proglašeno nevažećim, jer je uzeto bez prisustva advokata.
Porodica Zec bila je imućna srpska porodica u Zagrebu. Mihajlo Zec bio je uspješan zagrebački mesar, a njegova supruga Marija držala je kafić.
Glassrpske.com