No te dane ponosa i slave zasjenila je teška prometna nesreća u kojoj je sudjelovao na autocesti A3 u blizini Novske 12. listopada, pri povratku iz Sarajeva za Zagreb, a u kojoj je život izgubila jedna osoba.
‘Želim izraziti iskrenu sućut obitelji tragično preminule gospođe Anice Kuduz, moja obitelj je na dan sahrane tragično preminule poslala telegram, to bih želio naglasiti na početku razgovora. Ovo je poslije nesreće koja se dogodila 12. listopada u 20 sati i 30 minuta, rekao bih, moj prvi racionalni intervju. Prvih dana nakon nesreće sam nešto pričao, ali što, kome i preko kojeg telefona, zapravo se i ne sjećam. Čini mi se da sam nešto rekao novinarima u bolesničkoj sobi, ali tada sam još bio pod anestezijom, pa zato ovo smatram prvim službenim intervjuom’, rekao je Emir koji je odmah nakon nagrade u Veneciji sudjelovao u još jednom velikom filmu.
‘U Hrvatskoj sam od 20. rujna. Tu sam snimao film u kojem sam imao veliku ulogu. Riječ je o filmu koji se radi u švicarsko-hrvatsko-francusko i makedonskoj koprodukciji. To je triler u kojem veliki glumac Bruno Ganz ima glavnu ulogu. Imao sam u njemu dvadeset dana snimanja. Završio sam svoj posao u Hrvatskoj u petak, dva dana prije nesreće. U ponedjeljak smo svi trebali poletjeti na snimanje u Makedoniju, jer se moje snimanje trebalo ondje nastaviti. Za vikend, subotu i nedjelju otišao sam do Bosne da obiđem bolesnog oca i da glasam. Vraćao sam te kobne noći, to je bilo nekih petnaest sati prije polijetanja za Makedoniju, no dogodilo se to što se dogodilo… Život je ono što se događa, kako kaže Anthony De Mello, dok smo obuzeti drugim planovima’, kaže Emir koji je htio zahvaliti svom filmskom producentu Igoru Noli.
‘U jednom trenu prestao je biti producent, bio je prvenstveno čovjek. Beskrajno sam mu zahvalan na pažnji koju mi je ukazao u najtežim danima mog života’, rekao nam je Emir kojem u Zagrebu već mjesec dana najveću podršku pruža supruga Aida, njegova obitelj, ali i prijatelji i kolege.
Iako je trebao sudjelovati u novim međunarodnim projektima, Emir je trenutačno koncentriran na zalječenje zadobivenih ozljeda kralježnice i ruke, ali najteže mu je zbog konstantnih misli na nesreću u kojoj je izgubljen jedan život: ‘Ja najbolje znam kako mi je, ne treba i ne može nitko mjeriti nivo moje fizičke i duševne boli. Stvarno se toliko toga složilo te noći…’
U nesreći su mu, objašnjava nam Emir, pukla četiri lumbalna pršljena na kralježnici, ali srećom nije oštećena kralježnička moždina. Posebno se u našem razgovoru htio zahvaliti doktorima koji su se brinuli o njemu.
‘Zahvaljujem se dr. Feridu Latiću, šefu kirurgije u Slavonskom Brodu, dr. Darku Smiljaniću i dr. Tomislavu Matejiću iz bolnice Sv. Duh u Zagrebu. Doktori su pomno pratili stanje moje kralježnice i ruke. Nadam se će u nadolazećem razdoblju sve biti u redu’, dodao je.
‘Odbio sam pozive da se prebacim helikopterom u Bosnu’
Njegova želja, dodaje, nije bila da bude u medijskoj ilegali, nego je u fazi kada je koncentriran na liječenje, a dodaje da mu je bilo neprirodno da ode daleko od mjesta nesreće, nego je htio preuzeti odgovornost za sve.
‘Nakon nesreće ostao sam u Hrvatskoj, nisam niti jedan dan otišao u Bosnu. Bio sam prvo u bolnici u Novoj Gradišci, poslije sam premješten u bolnicu u Slavonskom Brodu, nakon čega sam na svoju odgovornost izašao i došao se liječiti u Zagreb. Imao sam tešku operaciju ruke i ovom prilikom zahvaljujem se svima koji su se tih dana brinuli o meni. Dr. Josipu Kolodžaju i njegovom timu iz bolnice u Novoj Gradišci koji je vrhunski izveo operaciju koja je dugo trajala i ta će ruka, nadam se, u daljnjem rehabilitacijskom postupku biti dobro. Nisam htio otići iz Hrvatske, jer mi je bilo totalno neprirodno da budem daleko od mjesta gdje se tragična nesreća dogodila. Iako sam primio pozive da se prebacim helikopterom u Bosnu, to sam odbio. Odlučio sam do daljnjeg ostati u Hrvatskoj. Ne želim ići odavde. Ne želim biti 500 kilometara daleko od svega. Želim biti blizu mjestu gdje se to dogodilo, ljudi koji su mi prvi pomogli i obitelji koja je u toj nesreći izgubila majku, suprugu, sestru’, rekao je glumac i izrazio nadu da će obitelj poginule jednom možda smoći snage naći se s njime.
Ne želim biti patetičan, ali uvelike bi mi bilo lakše kad bih cijelu ovu priču podijelio s obitelji preminule. Još ne mogu prijeći više od sto metara da se ne zaustavim, sjednem i odmorim. Hodam s ovim korzetom za imobilizaciju kralježnicu na sebi, ali čim budem fizički mogao izdržati veći napor, otići ću položiti cvijeće na grob preminule Anice.’
‘Stalno se vraćam na taj dan’
O samoj nesreći Emir nije htio govoriti, ističe da je uvijek bio legalist, a dodaje da oni koji trebaju neka vrše istragu te rade svoj posao.
‘Epilog ovog cijelog slučaja, javnosti će u vremenu koje je pred nama biti poznat, jedino što mogu reći je da smo zbog uništene signalizacije na autocesti svi te noći bili životno ugroženi.’
‘Želim završiti ovaj razgovor time da se stalno u nekom flashbacku vraćam na taj dan. Uvijek mislim da je moglo biti drukčije. Misli su mi zaokupljene najtežim dijelom te priče, a to je da je jedan život izgubljen.’
Tijekom razgovora Emiru je zazvonio telefon. Redatelj Ognjen Sviličić javio mu je da je osvojio nagradu na filmskom festivalu Cottbusu u Njemačkoj za najboljeg glumca, koju je prvi put u povijesti festivala jedan glumac osvojio dvije godine zaredom. Krenule su lavine čestitki, no on se nije pretjerano obradovao.
Glumac koji je osvojio Zlatnog lava, koji je po horoskopu Lav i na desnom ramenu ima tetovažu lava, nadamo se da će skupiti i snagu lava kako bi prebrodio ove, kako i sam kaže, najteže dane u svom životu…
(tportal.hr)