Prva generacija babica Medicinske škole u Doboju okupila se opet, makar na jedan dana. Njih dvadesetak sjelo je ponovo u školske klupe nakon pola vijeka. Proslavili su “zlatni” zajednički susret, 50 godina od mature. Razgovarali su o školskim vremenim, ali i o poslu babica, koji je jedan od naljepših i najodgovornijih poslova.
Godine 1970. upisana je prva generacija smjer akušer u dobojskoj Medicinskoj školi. Ankica Hatibović iz Maglaja bila jedna od njih, ali u početku nije bila srećna. Danas 50 godina poslije kaže da je u stvari voljela svoj posao. U Maglaju nije bilo porodilišta, pa je radila kao terenska babica, što priča uopšte nije bilo lako. Obavljala je samostalno porode na selu. Priznaje da je pored lijepih scena bilo I straha I nedoumica. Stresnije je kad si sam nego kad si u porodilištu gdje imaš I ginekologa.
Puni radni vijek od 40 godina kao babica je radila Mira Ninković. Nema ljepše kaže muzike od prvog plača novorođenčeta, koje ste pomogli da dođe na svijet. Bilo je zanimljivih anegdota prilikom saopštavanja srećnih vijesti ocu ili ostalim članovima porodice.
U prvoj generaciji akušerki bilo je onih koje su nakon završetka škole radile neki drugi posao takođe u zdrastvu. Slavica Savić Kovačević nije bila babica, ali njen posao je opet blizak djeci. Ona je bila pedijatrijska sestra.
Prvu generaciju babica, koja je školu završila 1974. godina dočekale su učenice koje danas pohađaju ovaj smjer. Jedno odjeljenje od 28 učenika upšisalo je prošle godine pomenuti smjer u dobojskoj Medicinskoj školi i to nakon 14 godina.
Susret generacije nakon 50 godina od mature započeo je prozivkom u učionici Medicinske škole, koja je i bila njihova prije pola vijeka. Iskoristili su ovo druženje prisjećajući se lijepih dana svoje mladosti koje su upravo proveli u ovoj školi. Ostaće uspomene i sa ovog susreta , sve do nekog narednog viđenja, koji se nadaju da će biti u bliskoj budućnosti.
TV K3