Kada svane dan Vaskrsenja Hristova a prvi zvuci zvona iz pravoslavnih hramova najavljuju dolazak velikog praznika, valjano bi bilo s voljom ustati i krenuti na Svetu vaskršnju službu. Poslije službe narod se međusobno pozdravlja riječima „Hristos Vaskrse“ i „Vaistinu Vaskrse“. Prilikom dolaska u dom i doručka ukućani, poslije višenedeljnog posta, prvo se omrse vaskršnjim jajetom. Tog dana ako gost dođe u kuću, dariva se vaskršnjim jajetom pa se onda poslužuje ostalim ponudama. Ovakve priče o praznicima i običajima nisu uzalud ispričane, to su pouke koje nas uče da u pravcu Jevanđeljske svjetlosti usmjerimo život.
„Svjetlost i život, i u fizičkom svijetu, idu zajedno. Gdje ima sunca ima trave, drveća, životinja. Oni u mraku ne mogu da žive. Tako i u duhovnom svijetu. Tamo gdje ima duhovne svjetlosti, gdje jevanđelska svjetlost sija u duši čovjekovoj, tamo ima besmrtnosti, ima neprolaznih vrijednosti, ima svjetlost koje od Boga izlaze i koje nas približavaju njemu. Današnji je dan radosti. Mi svečano proslavljamo dan pobjede nad najstrašnijim neprijateljem – smrti. Dan oslobođenja od najsurovijeg tiranina – grijeha. I kada osjećamo toliku radost u duši svojoj predajmo je jedan drugome, da i oni koji su u crkvu došli sa najvećim brigama, izađu iz nje danas sa svijetlom radošću. I vidjećemo u ličnosti svih ljudi svoju braću, pa ćemo, kao Marija Magdalena, raznijeti svuda vijest o hristovom vaskrsenju. Braćo i sestre, u ovaj dan svijetle radosti, svi mi sinovi jednog nebeskog oca, čeda jedne svete pravoslavne crkve, kao djeca jednog naroda slimo se u jedno srce i jednu dušu. I na osnovu poziva crkve bratski se i radosno pozdravimo svečanim vaskršnjim pozdravom „Hristos Vaskrse“ „Vaistinu Vaskrse“ poručuje protojerej – stavrofor Duško Drinić.
Običaji kod Ukrajinaca pravoslavne vjeroispovijesti nešto su drugačiji. Dok su odrasli muškarci u crkvi na vaskršnjoj službi, žene pripremaju korpe sa pomalo od svakog jela pripremljenog za Vakrs i donesu u crkvenu portu. Svešteenik sveti hranu poslije službe.
„Radujmo se i veselimo se jer dočekasmo ovaj sveti dan Hristovog vaskrsenja. Posebnu radost osjećamo jer znamo da je bio strm i trnovit put kojim smo išli, svih, više od 40 dana kroz vrijeme Velikog posta. To je bilo vrijeme duhovne borbe sa našim slabostima i iskušenjima. To je bilo vrijeme naše duhovne borbe sa nama samima. Išli smo stazama iskušenja natovareni raznim nepotrebnim teretima koji su se trudili da nas slome u tom, duhovnom uzdizanju. A svako oslobođenje od njih dobijali smo kada bismo pokazali ili osjetili ljubav, milosrđe, praštanje, kajanje te po Svetim Tajnama Ispovijedi i Presvete Euharistije. Kako je samo bilo teško savladati lukavstva zloga, sve prepreke i teškoće. Kako je bilo samo odreći se sebe i svojih mana ali ipak uspjeli smo izdržali smo. U ovaj svijetli dan Hristovog vaskrsenja, kada bi cijeli svijet trebao da osjeća radost i veselje a opet vidjevši i da nije svugdje baš tako, molimo Vaskrsloga Hrista da donese mir u našu Ukrajinu ali, isto tako, i u sve krajeve svijeta gdje čovjek u drugom čovjeku više ne vidi Božiju ikonu i svog brata već, nažalost, neprijatelja. Neka dobri gospod odledi zamrznuta srca mnogih, da ljubav, razumjevanje i pravda u ovom svijetu postanu norme i kriteriji života i ljudskog dostojanstva“ ističe Orel Zakaljuk, ukrajinski sveštenik iz Prnjavora.
Kakav je to stvarno dobar čovjek vidi se u Hristu, njegovom primjeru koji je, ne robujući ovozemaljskim porocima, otišao u život vječni. Nije hvalio sebe, pustio je da njegova djela govore a opet nije sudio ni drugom ni drugačijem. Tako bi se i mi, na ovaj dan, trebali podsjetiti da činimo dobra djela jer to je ono što nas izdiže u velike ljude. Isto tako da praštamo i ne sudimo drugima jer, možda, iza lica osuđenika stoji dobročinitelj plemenitih namjera.
TV K3