Goran Radić iz Gornjih Smrtića, pčelar je sa najvećim brojem društava na području prnjavorske opštine. Ova godina je bar za sada bila povoljna za pčelare, iako nije rekordna, prinosi meda su zadovoljavajući.
Sa 250 pčelinjih društava Goran Radić iz Gornjih Smrtića jedan je od najvećih proizvođača meda u opštini Prnjavor. Goran je uz pčele kaže od malena tako da je sa ovim poslom upoznat već više od 40 godina.
Proteklih godina nije bilo cvjetanja bagrema ili ga je bilo vrlo malo. Ova godina za sada je pčelarima išla na ruku. Iako prinosi nisu rekordni ipak su dobri u odnosu na raniji period. Radić kaže da je ove godine od bagrema izvrcao oko tri i po do četiri tone meda, u prosjeku kaže od 15 do 20-ak kilograma meda po društvu, naravno negdje ga je bilo manje, negdje više ali to je otprilike to.
Na području Prnjavora, Dervente, Broda i okoline cijena meda je već godinama otprilike ista i nije bilo nekih značajnih odstupanja. Ona se kreće oko 13 KM a Radić kaže da sarađuje uglavnom sa ustaljenim mušterijama koji duži vremenski period kod njega kupuju med. Osim meda proizvodi i polen i propolis. Voska kaže svake godine ima oko 100 kilograma kojeg koristi za izradu satnih osnova za pčele. Ne bavi se kaže značajnije prodajom pčelinjih društava ali se ipak jedan dio proda.
Veliki broj košnica zahtijeva i puno posla. U pčelinjaku najviše rade Goran i njegova supruga dok im je kćerka zaposlena u firmi u Derventi a mlađi sin je na studijama u Banjaluci. Goran dodaje i da bi mu značila dodatna pomoć u pčelinjaku ali da slabo ima ljudi koji bi radili fizičke poslove najviše oko vrcanja meda. Tada je potrebno svaku košnicu posebno pretresti, izvaditi saće, izvrcati med, pa ponovo vratiti na svoje mjesto.
Iako je kaže čitao raznu literaturu i obilazio seminare Radić pčele za zimu priprema na svoj način. Izbjegava da prihranjuje pčele jer kako kaže ako ih jednom kreneš prihranjivati posle moraš stalno. On nije protivnik prihranjivanja nego jednostavno kaže ima previše košnica da bi mogao to sve postići. Ukoliko nekom društvu fali meda on izvadi jedno saće sa medom iz društva koje ga ima viška i prebaci ga kod onog slabijeg kako bi mu pomogao da izgura zimu.
Radić je i član prnjavorskog Udruženja pčelara „Bagrem“ i sa njima ima kaže dobru i korektnu saradnju i smatra da Udruženje dobro funkcioniše.
Osnova svakog pčelinjaka je svakako i proizvodnja matica, koje se, kako je već poznato, obilježavaju bojama u zavisnosti od godine do godine.
Izbor matice zavisi prvenstveno od jačine društva i prinosa meda koji to društvo ostvaruje. Najvažniju ulogu tu igra genetika i na osnovu toga se vrši i izbor matice za formiranje novog društva.
Jedan od problema sa kojima se pčelari susreću je pretjerano prskanje njiva i voćnjaka kaže Radić. Dodaje i da ljudi nisu dovoljno upoznati sa činjenicom da kada nebi bilo pčela i njihovog oprašivnja nebi bilo ni ostalih biljki ni voćaka. Bukvalno samim tim i cijelo tako reći čovječanstvo zavisi od tih malih životinjica koje znaju i te kako biti nezgodne ukoliko nemaju dovoljno hrane ali su istovremeno od izuzetne koristi i važnosti za sve.
Tržište na našem području nije naročito razvijeno ali s obzirom na situaciju u pčelarstvu da jedna dvije godine budu loše pa jedna dobra onda se te nakupljene zalihe uglavnom plasiraju u tim lošijim godinama i dođe to sve na svoje, zaključio je Radić.
TV K3