U Prnjavorskom naselju Slatina, uz tradicionalnu sveta arhijerejsku liturgija i osvećenje i polaganje badnjaka obilježen je Badnji dan. Uz pucanje pušaka i prangija, brojni prnjavorski domaćini poranili su u svoje šume kako bi posijekli badnjake. Takav je slučaj i sa domaćinima iz mjesta Donja Mravica, Okolica i Ratkovac, koji su porti Crkve Svetog Save dovezli svoje badnjaka.
Badnjak po običaju sijeku isključivo muškarci uglavom, domaćin i najstariji sin. Uprkos savremenom dobu. Badnjak i dalje tvrdoglavo opstaje u srpskim domovima makar i kao najmanja hrastova grančica. Da je Badnji dan i Božić jedan od najradosnijih hrišćanskih praznika, potvrđuju brojni građani.
Po unošenju badnjaka, domaćin ili domaćica, unosi slamu i raznosi je po cijeloj kući ,a posebno na mjesto gdje će biti večera. Pri tome onaj ko nosi slamu kvoca, а ostal ipijuču. Tradicionalno pijukanje nekada su činili orasi i lješnici a danas su tu i razni slatkiši koji posebno izmame osmijeh na lice kod mališana.
Badnjak vodi poreklo od čudesne Vitlejemske noći kada su pastiri nasekli i doneli grane da nalože vatru pored Novorođenčeta i njegove Majke. Badnjak simbolizuje rađanje nove hrišćanske ere iz pepela starog sveta.
Protojerej – stavrofor paroh Slatinski Dalibor Nenić navodi da je Hristos bio po svemu čovjek osim u grijehu a Bog je postao čovjek odnosno bogočovjek u ličnosti Isusa Hrista. Navodi da se Isus Hrist rodio kako bi poživio s ljudima pri čemu je proživio i krsno stradanje i krsnu smrt kako bi spasio ljude od smrtnih grijeha.
Badnjak se ne unosi u kuću pre prvog mraka i tek onda stavlja na ognjište. Uveče se pali badnjak uz povike “koliko iskrica, toliko parica…Na Badnje veče ne treba zaspati dok badnjak ne izgori, jer će onda ukućani umirati bez predznaka. Na badnje veče se ostaje budan pri čemu se očekuje svečani trenutak Rođenja Hristovog. inače Badnja noć je noć mira i iščekujuće radosti.
TV K3