Mirjana Aleksić iz Hrvaćana majka je troje maloljetne djece, petogodišnje Dejane, šestogodišnje Marine i sedmogodišnjeg Kristijana. Nen život nije lak, jer je njen najstariji mališan Kristijan, dijete sa poteškoćama u razvoju. Žive skromnim životom u maloj i neuslovnoj kućici, u stalnoj borbi sa Kristijanovim potrebama za terapijom, ali i željom da mlađim kćerkicama pruži bolji život.
Život ove porodice nije jednostavan. Kristijanu je pomoć i nadzor majke neophodna, ali i djevojčicama. Sve to bilo je mnogo teže sa minimumom kućnih stvari. Međutim, ove godine za njihovo domaćinstvo Kolo srpskih sestara Prnjavor nabavilo je neophodnu tehniku i namještaj. Za Kristijana za koji dan stiže novi krevet sa ogradom u kojem će biti mnogo sigurniji nego u postojećem. Sredstva za ovu porodicu obezbijeđena su putem apliciranog projekta kod Ministarstva zdravlja koje je odobrilo 4000 KM.
Aleksići se trude da stiču sami, baveći se poljoprivredom, pribavljajući ogrev i stvari potrebne za zimu. Ipak, neke željice ovih djevojčica ostale su još uvijek neispunjene.
Život nije mazio ni Mirka Markovića i njegovu porodicu. Markovići su izbjegli iz Kupresa. Mirko je RVI, ranjen je 1994. godine u pluća. Ratovao je cijeli rat, za slobodu, za mir, za bolje sutra svojoj porodici. Međutim, poslije rata patnje nisu prošle. Ranjavanje je ostavilo trajne posljedice, a njega i njegovu porodicu u nezavidnom položaju, kao raseljeno lice. U izbjeglištvu, od kuće do kuće, od utočišta do utočišta, obreo se 2002. godine u Lišnji, u domu od najlona.
Kolo srpskih sestara i ovoj porodici priskočilo je uz pomoć. Zajedno s Markovićima počeli su kuću iz temelja i stavili je pod krov. Iako ima još posla na građevini sljedeće godine biće useljiva. Mirku Markoviću koga život nije mazio cilj je, kao i svakom roditelju, da svom sinu ostavi osnovu za neki bolji život.
Iako je bilo itekako teških trenutaka u životu ovog čovjeka, dobra volja nije ga napustila, jer vrata njegovog doma, kakav god on bio, uvijek su otvorena.
Treća porodica kojoj je pomagalo Kolo srpskih sestara su sestre Vujičić, Petra i Nedeljka, koja je upravo na Svetu Petku, 27. 10. napunila 82. godine. Život sestara iz Donjih Vijačana obilježila je teška sudbina, veliki rad, samoća i stara trošna kućica. Da bi im bar malo pomogle i olakšale starost, članice Kola nabavile su im kontejner za stanovanje u koji treba da uskoro usele.
Sredstva za pomoć sestrama Vujičić i porodici Marković prikupljena su na ovogodišnjoj Svetosavskoj zabavi, uz pomoć domaćih privrednika, opštine Prnjavor, Kluba malog fudbala “Obilić”, te donacijama putem projekata od Ministarstva lokalne uprave i samouprave, donatora iz Salzburga i San Franciska i vlastitih sredstava Kola.
Najstarije junakinje ove naše priče, sestre Vujičić, i dalje ne kukaju na sudbinu, nego samo na godine. Stigla ih je, kažu, starost, ali ih nije napustila životna mudrost. I dalje se obraduju gostima u svom dvorištu. Rado ih svrate na kafu. Upravo smo tokom ove posjete tu kafu popile s njima. I dobili ono najljepše – blagoslov životom školovane starice.
(TV K3)