Gajićeva je istakla da je knjigom željela da ostavi uspomenu na kćerku Tatjanu koja se osam godina borila sa teškom bolešću, ali nije uspjela da je pobijedi.
“Želim svima da poručim da je život borba i da se moramo boriti, bez obzira šta nas zadesilo. Moramo biti svjesni da je život, nažalost, prožet i tužnim situacijama”, navela je Gajićeva.
S obzirom na to da je i druga kćerka u porodici Gajić, Milana, takođe, oboljela od lafore, porodica je aktivno počela da istražuje ovu bolest koju stručnjaci proučavaju u Torontu.
“Milana je do prošlog ljeta bila dosta dobro. U septembru su nastupile ozbiljne komplikacije zbog čega je dugo bila na intenzivnoj njezi, ali sada je u stabilnom stanju i nadamo se da će dočekati izlječenje. Očekuje se da će lijek biti pronađen u toku ove godine”, rekla je Gajićeva.
Jedan od recenzenata knjige, profesor Tihomir Levajac smatra da su farmaceutske kuće i naučnici odavno mogli da pronađu lijek za bolest koja je utvrđena prije stotinu godina.
“Međutim, niko neće da investira u pronalaženje lijeka jer se ne može vratiti uloženi kapital. Nema zarade, a to je slika savremenog svijeta”, rekao je Levajac, ističući da od milion ljudi jedan oboli od lafore.
O knjizi je kao recenzent govorio i Nenad Novaković, dok su odlomke čitali Milanini prijatelji.
Prigodan program priredili su Srpsko crkveno-pjevačko društvo “Sveti Georgije”, učenici Muzičke škole i dječiji hor Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva “Prosvjeta”, a promociju knjige organizovali su opština Prnjavor i Centar za kulturu.
Lafora je progresivno neurološko oboljenje koje napada djecu u ranoj adolescenciji, najčešće oko 15. godine. Između ostalog karakterišu ga teškoće pri kretanju, usporenost razmišljanja i govora.