Peškiri su jedan od najčešće korištenih tekstilnih predmeta u domaćinstvu, a mnogi ih svakodnevno uzimaju u ruke očekujući da budu mekani i mirisni te da dobro upijaju.
Vremenom postaje primjetno da peškiri koji su bili meki i pahuljasti, postanu grubi, tvrdi i neprijatni na dodir. Problem nije u lošem kvalitetu materijala ili u tome da su peškiri dotrajali, već u načinu na koji se peru i održavaju.
Stručnjaci upozoravaju da je pogrešno pranje glavni krivac za gubitak mekoće u peškirima. Najčešća greška je pretjerano korištenje omekšivača. Iako ga mnogi automatski dodaju kako bi odjeća i peškiri bili mekši, kod tekstila izrađenog od visokoupijajućih vlakana dešava se suprotno.
Naime, vlakna upijaju ostatke omekšivača i deterdženta koji se teško ispiraju i vremenom stvaraju sloj koji vlakna čini krutim. Osim što takvi peškiri gube na mekoći, smanjuje im se i sposobnost upijanja, što je njihova osnovna funkcija.
Drugi problem je I tvrda voda. U mnogim područjima voda je prepuna minerala i to ponajviše kalcijuma i magnezijuma koji se tokom pranja vežu za vlakna i dodatno ih stvrdnjavaju. Rezultat su peškiri koji djeluju beživotno, a ni miris nakon pranja nije uvijek onakav kakav biste željeli. Kada se tome doda nepravilno sušenje, dobijate kombinaciju zbog koje peškiri prestaju biti meki i mirisni.
Ipak, postoji jednostavno rješenje iz kuhinje, a to je limunov sok kao prirodan i lako dostupan sastojak, koji peškirima može vratiti mekoću i svježinu već nakon jednog pranja. Tajna je u limunskoj kiselini, prirodnoj materiji koja razgrađuje naslage deterdženta, sapuna i minerala, istovremeno uklanjajući bakterije koje se mogu zadržavati u vlaknima. Za razliku od komercijalnih sredstava, limun djeluje nježno, a uz to donosi i dodatnu prednost da prirodno izbjeljuje tkaninu.
Peškire je potrebno staviti u mašinu, ali bez miješanja s drugim vešom, kako bi se dobro oprali i isprali. U posudu u koju se inače dodaje omekšivač, sipa se oko 125 mililitara svježeg limunovog soka. Deterdžent se koristi uobičajeno, ali bez dodavanja omekšivača. Preporuka je I da se pokrene vrući program pranja jer toplota pomaže u aktiviranju limunske kiseline i pojačava njeno djelovanje.
Kada završite sa pranjem peškire je najbolje osušiti na otvorenom. Sunčevi zraci u kombinaciji s limunskom kiselinom dodatno pomažu u čišćenju i izbjeljivanju vlakana, pa peškiri postaju ne samo mekši već i svjetliji. Ova metoda je posebno pogodna za bijele i svijetle peškire jer se kod tamnijih peškira preporučuje da se umjesto limuna koristi sirće koje će ukloniti naslage, ali bez rizika za boju, piše Klix.
Prednosti ovakvog načina održavanja su brojne, a prije svega riječ je o prirodnom, ekološki prihvatljivom rješenju koje ne zahtijeva kupovinu skupih hemikalija. Limun je lako dostupan, jeftin i ne ostavlja tragove na tkanini. Već nakon jednog pranja peškiri postaju osjetno mekši, svježije mirišu i izgledaju kao novi. Dugoročno, ova metoda produžava i vijek trajanja peškira, jer uklanja naslage koje bi inače oslabile vlakna i ubrzale njihovo trošenje.
Za maksimalan efekat stručnjaci preporučuju da se limun koristi sezonski, posebno ljeti kada su dani sunčani i suhi. Sunčeva svjetlost tada daje dodatan efekat izbjeljivanja i dezinfekcije, a peškiri se brže i ravnomjernije suše na otvorenom. Redovnim ponavljanjem postupka peškiri ostaju mekani, čisti i dugotrajniji.
Srpskainfo.com (Foto: Freepik)