Odjeljenju pulmologije sa alergologijom Klinike za dječije bolesti UKC Republike Srpske primijenjen je novi terapijski modalitet liječenja pedijatrijske populacije za koji se nadamo da će postati praksa.
Naime, po prvi put je primjenjena biološka terapija omalizumaba u liječenju najtežih oblika astme kod djece. Ovaj način primjene terapijskih modaliteta liječenja znatno olakšava liječenje naših najmlađih pacijenata.
UKC Republike Srpske je jedina zdravstvena ustanova u Bosni i Hercegovini u kojoj je biološka terapija primijenjena u liječenju astme kod najmlađih pacijenata.
Epidemiološki podaci ukazuju na porast prevalencije astme, alergijskog rinitisa, alergijskog rinokonjunktivitisa i atopijskog dermatitisa u ljudi i djece širom svijeta tokom nekoliko zadnjih decenija. Trenutno u svijetu ima 385 miliona oboljelih od astme, smatra se da će do kraja 2025.godine taj broj porasti za 100 miliona.
pedijatar supspecijalista pulmolog Klinike za dječije bolesti UKC-a Srpske mr sc. med. Olivera Ljuboja rekla je da je Dokazano da je 2016. godine čak 3.5 miliona djece doživjelo težak napad astme što je zahtijevalo hospitalni tretman.
„Poznavanje posebnosti astme kod djece, pravovremeno dijagnostikovanje i liječenje važan su preduslov za rast i razvoj djeteta. Kada se pravovremeno liječi tada je astma samo djelić života djeteta koji ga ne sputava niti ograničava razvoj njegove potpune osobenosti. Moram istaći da smo uz punu podršku rukovodstva UKC Republike Srpske i donacije farmaceutske kompanije prvi put primjenili terapiju omalizumaba u nadi da ćemo i u budućnosti imati mogućnost primjene iste na što većem broju pacijenata i na taj način im pomoći da se značajno unaprijedi kvalitet njihovog života. Omalizumab dokazano smanjuje broj egzacerbacija, posebno onih koje zahtijevaju hitnu intervenciju, kao i upotrebu svih ostalih lijekova za astmu, prvenstveno oralnih kortikosteroida, što vodi do značajnog smanjenja potrošnje u zdravstvu. Od izuzetnog je značaja napomenuti da oralni kortikosteroidi u upotrebi dužoj od 14 dana utiču na hipotalamo-hipofizno-adrenalnu osovinu, radi čega su moguće značajne nuspojave, kao što je usporavanje rasta kod djece, šećerna bolest, arterijska hipertenzija, osteoporoza, glaukom, katarakta,itd. “
Omalizumab je izuzetno važna, nužna terapija za pacijente s teškom astmom, kod kojih se ne može postići dobra kontrola astme primjenom kombinovane terapije inhalacionog kortikosteroida i dugodjelujućeg beta 2 agonista u visokim dozama. Ova grupa bolesnika ima mogućnost koristiti dugotrajno oralne kortikosteroide ili omalizumab.
Za omalizumab ne postoji alternativna terapija. On se primjenjuje u subkutanim injekcijama jednom ili dva puta mjesečno, zavisno o visini ukupnog imunoglobulina E (IgE) bolesnika s astmom i njegove tjelesne težine. Pored toga treba istaći da je omalizumab djelotvoran dodatak konvencionalnoj terapiji teške alergijske astme i predstavlja inovativnu i efikasnu strategiju za postizanje kontrole bolesti koja je izostala i pored do tada primjenjivane, optimizovane terapije.
Ovaj lijek, zahvaljujući svojim protupalnim svojstvima smanjuje učestalost pogoršanja, potrebu za primjenom kortikosteroida i značajno poboljšava kvalitet života oboljelih. Omalizumab predstavlja jedini značajni napredak u terapiji teške alergijske astme u posljednjih 30 godina.
Astma nije samo zdravstveni problem, ona predstavlja veliki socio-ekonomski problem, za drušvo u cjelini. Samo u jednoj godini dovodi do 110 miliona neradnih dana, zatim 14 miliona izostanaka iz škole i 47 miliona dana provedenih u medicinskim centrima.
Za svakih 10 godina broj oboljelih raste za 20-50% dok se u tih 10 godina desi se 1 million smrtnih slučajeva koji se odnose na djecu. Analizirajući navedene podatke evidentna je potreba i visok značaj liječenja ove bolesti u ranom periodu kroz primjenu adekvatne terapije.
Glavni ciljevi liječenja astme predstavljaju: kontrolu simptoma i normalna životna aktivnost, smanjenje rizika pojave: egzacerbacija, fiksne opstrukcije disajnih puteva, neželjenih djelovanja lijekova i smanjenje broja hospitalizacija i pogoršanja plućne bolesti.
Služba za odnose s javnošću