Јukićeva je u intervjuu Srni istakla da su predmeti ratnih zločina trebalo da budu davno završeni jer žrtve traže satisfakciju.
“Pomirenje među narodima nastupa tek kada se procesuira i zadnji ratni zločinac. Svako mora odgovarati za ratni zločin koji je počinio. Očigledno je da u posljednje vrijeme prijetnje smrću nosiocima najviših pravosudnih institucija šalju oni koji time pokušavaju da utiču na sudske postupke. To mišljenje izvlačim iz sadržaja prijetećih poruka”, kaže Јukiđeva.
Ona je dodala da su joj i ranije prijetili putem društvenih mreža, preko grupe pod nazivom “Hapsi, Mektiću, hapsi”, te da je očigledno da se to dešavalo zbog njene tužbe za klevetu koju je podnijela protiv ministra bezbjednosti u Savjetu ministara Dragana Mektića zbog iznošenja neistinitih informacija.
“Tu su pobijedile istina i pravda. Dakle, epilog postupaka protiv dvoje Srba u pravosuđu koje sam navodno ja štitila je pozitivan. Predsjednik Opštinskog suda u Tešnju Zdravko Popović je pravosnažno oslobođen krivice, a protiv predsjednika Opštinskog suda u Kalesiji Dražane Pejanović je obustavljena istraga jer ne postoje dokazi da je učinila krivično djelo. Trebalo bi da se zapitaju svi oni koji olako nekoga javno optužuju kakvu i koliku štetu čine tim ljudima i njihovim porodicama”, konstatovala je Јukićeva.
Ona je dodala da je predmet u vezi sa prijetnjama upućenim njoj zaveden u Tužilaštvu Bi H, ali da ne zna je li u tom predmetu nešto rađeno. Јedina informacija je, kaže, da je to proslijeđeno MUP-u Republike Srpske.
Interesantno je, dodaje Јukićeva, da je u isto vrijeme putem fejsbuka prijećeno i jednom novinaru i da je taj čovjek u roku mjesec i osuđen.
“Očigledno je da postoje različiti aršini. Što se mene tiče ne moraju više ni da vode istragu. Čovjek sagori u čekanju, a te osobe mi više i ne upućuju neke prijetnje”, kaže ona.
Јukićeva je rekla i da ne zna tačno ko je pokrenuo hajku na nju zbog zabrane nošenja vjerskih obilježja u sudu, prije nekoliko godina, ali da se uvjerila da se tu pojavljuju određene islamske organizacije i časopisi.
Kaže da je reakcija takva kakva jeste onda kada ljudi pogrešno razumiju samo ono što njima ide u korist.
“Јa se držim Ustava i zakona BiH. Oduvijek se znalo da sudije ne mogu da nose vjerska obilježja niti da upražnjavaju vjerske običaje. Tako je bilo i prije rata. To je propisano zakonima o sudovima, i onda i danas. Dakle, svako nakon sudnice i suda može ispoljavati vjerske običaje i nositi obilježja, ali dok su u sudu, oni se moraju pridržavati zakona. Te odredbe zakona se ne odnose na stranke i svjedoke, osim kada sud mora identifikovati osobu, kada treba da se otkrije njeno lice kako bi sud mogao da prati reakciju i da bi ostali mogli prepoznati osobu”, kaže Јukićeva.
Ona dodaje da su te vjerske zabrane ustanovljene radi zaštite stranaka.
Stranke, kaže, ne vjeruju nekome ko je obučen u vjersku odjeću, a pogotovo ako se sudi sa nekim ko je iste vjerske pripadnosti kao sudija.
Srna