Ustavni sud BiH, odlučujući po žalbi novinara na presude Osnovnog i Okružnog suda u Banjaluci, odlučio je da teret dokazivanja po osnovu tužbe za klevetu treba da bude više na tužiocu, te da se mora cijeniti javni interes objavljene informacije.
Ovom odlukom praktično podnosilac tužbe teže će dobijati presude u svoju korist, a samim tim i odštete u sudskim postupcima, jer će morati dokazati da su članak ili javno objavljena informacija netačni ili neistiniti.
“Ustavni sud BiH svojom odlukom pokušao je u našu praksu ubaciti presudu Evropskog suda za ljudska prava. U suštini, time pokušavaju teret dokazivanja da vrate na tužioca i da onaj koji tuži da je, recimo, neki članak kleveta, mora da dokaže da je taj članak lažan. Ovom odlukom Ustavni sud BiH u epicentar takvih postupaka stavlja i to, u slučaju kada se ne može dokazati da je članak lažan, da se gleda koji je javni interes informisanja”, rekao je Aleksandar Jokić, banjalučki pravnik.
Naime, u julu 2011. godine dnevni list “Press”, koji je u međuvremenu ugašen, objavio je članak sa naslovom “Stupar i Praštalo ojadili ‘Tržnicu’ za dva miliona KM”. Nakon tog teksta Praštalo je tužio izdavača i autore, a Osnovni sud u Banjaluci donio je presudu u njegovu korist, koju je kasnije potvrdio i banjalučki Okružni sud, a poslije čega je uslijedila apelacija Ustavnom sudu BiH.
U odluci Ustavnog suda BiH, između ostalog, navedeno je nekoliko primjera iz prakse Evropskog suda za ljudska prava u sličnim slučajevima, a iz kojih se može zaključiti da sudovi u redovnim postupcima moraju cijeniti interes javnosti te da su granice prihvatljivog kriticizma šire kada su u pitanju javne ličnosti nego kada su u pitanju privatna lica.
“Za razliku od privatnih lica, javne ličnosti se neizbježno i svjesno stavljaju pred ocjenu javnosti, a njihove riječi i djela izloženi su pažljivijem ispitivanju javnosti, pa stoga moraju da pokažu i veći stepen tolerancije”, navedeno je između ostalog u odluci Ustavnog suda BiH.
“Da li je nešto od interesa javnosti ili nije, do sada se u postupcima uopšte nije cijenilo. Na osnovu odluke Ustavnog suda trebalo bi da Osnovni sudovi krenu da primjenjuju ove standarde, u protivnom rizik je da će svaki postupak završiti pred Ustavnim sudom BiH sa istim ovim ishodom. Sada sve zavisi od sudije da li će primijeniti ovu odluku”, rekao je Jokić.
Ustavni sud BiH donoseći odluku podsjetio je i na slučaj “Dolban” protiv Rumunije, gdje je novinar napisao članak u kojem se govori o nekoliko prevara koje je počinio direktor jednog poljoprivrednog preduzeća u vlasništvu države s kojim je bio povezan jedan od senatora, zbog čega su ga domaći sudovi sankcionisali.
“Bilo bi neprihvatljivo da se novinaru zabrani izražavanje kritičkog vrijednosnog suda osim kada je u stanju dokazati njegovu istinu”, naveo je u tom slučaju Evropski sud za ljudska prava u Strazburu.
Siniša Vukelić, predsjednik Kluba novinara Banjaluka, kaže da novinari sada očekuju da sudovi uzmu u obzir presudu Ustavnog suda BiH i da teret dokazivanja za klevetu zaista bude na onome ko tuži.
“Do sada su sudovi vrlo lako presuđivali u korist tužilaca kada su u pitanju klevete i na to smo već upozoravali. To se može smatrati i jednim vidom pritiska na medije”, rekao je Vukelić.
I Dejan Miletić, advokat, koji je zastupao novinare pred sudovima, u ovom slučaju kaže da je Ustavni sud BiH u suštini potvrdio ono što su oni cijelo vrijeme govorili te da se nada da će i Okružni sud u Banjaluci preinačiti svoju odluku i osloboditi novinare odgovornosti.
(Nezavisne)