U selima koja u Republici Srpskoj svakako izumirujoš uvijek živi veliki broj broj starih i nemoćnih koji su zaboravljeni od države i ljudi. Nema ih na evidencijama socijalnih ustanova, niti bilo kojim drugim, a žive mučenički.
Takvim životom živi i Ostoja Radešić iz sela Kožuhe kod Doboja do čije kuće nema ni puta, a odavno ni komšija tako su mu najbliži udaljeni preko kilometar puta koji je već sada u jesenje dane prilično neprohodan. Bez struje, vode, drva, hrane i bilo kakvih primanja ovaj 85godišnji starac ulazi u još jednu zimu, bolestan i jedva pokretan. Bez lične karte Ostoja nije ničija briga tako da samo Božijom voljom proživljava svoju starost.
Ostoju jedino obilaze predstavnici mjesne organizacije crvenog krsta pa se neko vrijeme uspije prehraniti namirnicama iz paketa, ali zdravstvena njega njemu je nedostupna.
Socijalna osjetljivost bi trebala biti i mjera za stepen razvijenosti jednog društva, a gdje je naše vidimo na primjeru poput Ostojinog jer iako pravimo kilometre autoputeva ne bi bilo loše napraviti barem po jednu pristojnu stazu do ljudi kojima treba praktično svaki vid pomoći.
Izvor: TV K3