Da li ima i čije odgovornosti, utvrdiće istraga. Povrijeđeni rudari još se oporavljaju. Neki ne razmišljaju o povratku u jamu.
Sin porodice Zlatković stradao je na radnom mjestu na kojem je proveo dvije decenije. Otac i brat takođe rudari. Toga dana mlađi sin Zlatkovića krenuo je u smjenu, u autobusu ga je dočekala vijest o nesreći.
– Ko je kako izlazio, on je pitao za brata, ali ljudi nisu mogli da mu kažu. Tek kad su ga izvadili, vidio je da je mrtav. On se nadao, kad su došli do kraja hodnika, da su naišli su na pijesak, on se nadao da će možda neka voda da kuljne. On se više plašio vode, ali je grunuo metan, odjedanput. Nije bilo metana, bilo ga je normalno, radili su normalno – rekao je Dragoljub Zlatković, otac nastradalog rudara.
Sašu Dimitrijevića smrti su spasle kolege. Trenutka nesreće skoro da se ne sjeća.
– Samo znam da sam pao u siku, kako mi kažu drugari, Vlada Jovčić me je stavio na rame i odnio na traku, prije toga mi je Boris izvadio jezik jer sam već maltene bio gotov. Iznijeli su me napolje, u sanitet, do Banje, iz Banje ovdje, infuzija, kiseonik. Psihički još nije kako treba. Rizičan jeste, metan ima, ali znalo se, neispitano područje ili mulj ili voda – rekao je rudar Saša Dimitrijević, piše Blic.
Na pitanje da li razmišlja o povratku na posao, kaže “ne vjerujem, i kćerka mi ne da”, dodaje i da ima kolega koji se neće vratiti na posao. I on nije jedini koji o svom povratku na posao još razmišlja. Najteže je, kako kažu, noću.
– Malo njih, i ako se vrate, vjerovatno će tražiti da rade spolja, traume su velike. I ja, kojem se ništa nije desilo, nije me strah, ali noću dolaze snovi, sanjate da ste u skučenom prostoru – navodi Srđan Colarić.
RTRS