Ekonomski razvoj Republike Srpske mora da počiva na domaćoj proizvodnji i plasiranju naših proizvoda na sopstveno tržište. Jasno je da ne možemo u potpunosti izbjeći uvoz hrane, ali možemo zaštititi svoju proizvodnju do 60 dana u periodu zrenja određenih proizvoda. Zašto država štiti nekoliko uvoznika na štetu desetine hiljada privrednika, koji svoje proizvode ne mogu da plasiraju na naše tržište iako su jevtiniji. Osim toga uvozni proizvodi su nižeg kvaliteta, a njihova kontrola je loše organizovana gdje rezultati o kvalitetu budu poznati tek kada je roba potrošena. Dokle ćemo tako – rekao je SPS -ov Neđo Đurić.
U prvom polugodištu ove godine samo na uvoz vode u Bosnu i Hercegovinu potrošeno je 109,3 miliona KM, dok je izvezena voda u vrijednosti od 24,6 miliona maraka, što je skoro 4,4 puta manje, podaci su Vanjskotrgovinske komore (VKT) BiH. Ovih dana smo svjedoci da semberski proizvođači lubenice ne mogu da plasiraju svoje proizvode po cijeni 0,2 KM, jer uvoznički lobi drži sve veće markete i pijace, te diktira cijene po 0,5 – 0,6 KM. Rezultat toga je da semberski i ostali proizvođači svoje proizvode uništavaju ili koriste za neku drugu sitnu namjenu. Dokle ćemo tako?
Da li je nekom od nas normalno da mi kao zemlja izuzetno bogata vodom istu tu vodu uvozimo iz Hrvatske i Slovenije? Zbog čega se ne koriste naši potencijali. U vremenu kada se svijet suočava sa energetskom krizom i gdje se vrlo brzo predviđa ogromna nestašica vode imamo istorijsku šansu i nju treba iskoristiti.
Ništa bolja situacija nije ni sa mesnim proizvodima, koje takođe uvozimo. Bez obzira što naši proizvođaći nude zdravo meso država se odlučuje za uvoz, dodaje Đurić. Uvoz svih vrsta mesa u Bosnu i Hercegovinu u toku ove godine je 12 puta veći u odnosu na izvoz ovih proizvoda, vidljivo je iz podataka Uprave za indirektno oporezivanje BiH.
Očigledno je da ovdje nema brige niti o domaćim proizvođačima niti o stanovništvu. Pogrešna ekonomska politika zasnovana vjerovatno na ličnom profitu, ne samo kroz ovaj dio privrede već i ostalih privrednih grana vodi u ekonomski ambis iz kojeg nema povratka. Ovakvoj štetnoj praksi se što prije mora stati u kraj, ističe Đurić.