Samardžić je u decembru prošle godine imao tešku operaciju mozga, a njegovo zdravstveneo stanje posljednjih nekoliko dana je bilo izuzetno loše.
U decembru kada je Ljubiša bio na operaciji, ljekari su imali optimistične prognoze, međutim njegovo stanje se pogoršalo zbog hronične leukemije od koje je bolovao duže vrijeme.
Jedini glumac sa ovog prostora koji je osvojio Zlatnog lava u Veneciji poklonio se publici 30. marta u Domu omladine, na otvaranju Beogradskog festivala dokumentarnog i kratkometražnog filma. Tada je premijerno prikazan njegov dokumentarac “Panta rei”, u kojem Ljubiša daje intimno, iskreno i dirljivo svedočanstvo o svom djetinjstvu, porodici rudara iz koje je potekao, dolasku u Beograd na studije, razlozima zbog kojih je izabrao glumačku profesiju, svojoj supruzi, sinu koji je preminuo, ćerki, unucima, ali i o vremenu u kojem je živio.
Rođen u Skoplju, školovao se u Beogradu
Samardžić je rođen u Skoplju, 19. novembar 1936. u porodici rudara koji su radili u rudniku uglja Jelašnica kod Niške Banje. Još u gimnaziji povremeno je radio da bi izdržavao porodicu. Studirao je pravo, a potom je prešao na Akademiju za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu.
Njegov talenat je otkriven veoma rano i dobio je stipendiju za studije kod režisera Bojana Stupice.
Bojan Stupica mu je pribavio stipendiju Ateljea 212, ali je – privučen filmom (debi u Igrama na skelama, 1961, S. Veiganda) – na sceni je igrao tek na samom početku karijere. Pažnju kritike privlači već sljedećom ulogom šarmantnog nespretnjakovića u “Prekobrojnoj” (1962) B. Bauera, a ugled učvršćuje 1963. filmovima “Peščani zamak” B. Hladnik, “Dani” Aleksandra Petrovića i “Desant na Drvar” F. Hadžića.
Za film “Jutro”, gdje tumači lik mladog partizana suočenog s tragedijama rata, nagrađen je na festivalu u Veneciji. Nagradu Gran pri u Nišu dobio je za ulogu u filmu Veljka Bulajića “Bitka na Neretvi” 1969. godine.
Filmska biografija duga preko pet decenija
Kroz gotovo trideset godina glumio je glavne i veće sporedne uloge u više od sedamdeset filmova različitih žanrova, najčešće u ratnim i komedijama, ali, u novije vrijeme i u djelima društvene problematike: “Ljubavni život Budimira Trajkovića”, “Smrt gospodina Goluže”, “Život je lep”, “Kuća pored pruge” i mnogi drugi.
Naklonost publike stekao je gotovo isključivo na filmu, kako sam kaže, igrao je kod skoro svih jugoslovenskih reditelja. Dobitnik je i Sedmojulske nagrade SR Srbije 1984. godine za glumačko ostvarenje u proteklih dvadesetpet godina, te, tadašnjeg najvišeg priznanja Nagrade AVNOJ-a 1988. godine, inače ova nagrada je prvi put dodjeljena jednom filmskom glumcu. Od svih jugoslovenskih glumaca najčešće je nagrađivan na pulskom festivalu.
Nagrade i priznanja
- Zlatni lav za ulogu u fimu Stranac 1967. godine
- Godine 1968. sa Milenom Dravić za uloge u filmu Jutro su dobili nagradu Ona i on za najbolji Glumački par godine koju dodeljuju TV Novosti
- Na Filmskim susretima u Nišu 1970. Gran pri za ulogu u filmu Bitka na Neretvi
- Dobitnik je Zlatne arene za uloge u filmovima Bombaši 1973. Doktor Mladen 1975. i Rad na određeno vreme 1980.
- Nagradu za najbolji Glumački par godine po izboru čitalaca TV Novosti dobio je sa Vesnom Čipčić za uloge u televizijskoj seriji Vruć vetar na Filmskim susretima u Nišu 1980. godine
- Gran pri za ulogu Borivoja Šurdilovića na filmskim susretima u Nišu 1983. godine.
- Nagrada Pavle Vuisić za životno dejlo avgust 1995, tj. za svoje uloge u jugoslovenskoj kinematografiji
- Nagrada AVNOJ 1988 — prema riječima Ljubiše, to mu je najvrijednija nagrada.
- Nagrada akademije Ivo Andrić za životno djelo 2005. godine.
- Nagrada Milan Žmukić na Filmskom festivalu u Herceg-Novom 2016.
Saradnja sa Milenom Dravić
Karijeru Ljubiše Samardžića pratila je jedna posebna saradnja sa koleginicom Milenom Dravić. Prvi put se sa njom na filmskom platnu pojavio u “Prekobrojnoj”. Ukupno su zajedno igrali 25 puta. Isprepletale su se tako dvije velike životne priče.
– Milena je u početku bila mlado, bezazleno devojče sa prostosrdačnim licem, dakle ” naivka”, kako mi to kažemo, a već nakon dve- tri godine postala je izvrsna dramska glumica – rekao je Ljubiša 1983. u intervjuu za “Letnji as”, a prenosi ” Yugo papir”.
Kako je ispričao u tom intervjuu, srećan je što je sa Milenom ušao u svijet kinematografije i što je ona ostala uz njega. Partnerke Ljubiše Samardžića bile su i Olga Vujadinović, Svetlana Bojković, Stanislava Pešić, Neda Arnerić.
Milena je ostala njegova savršena partnerka sa malih ekrana.
Kako je dobio nadimak Smoki
Ljubišu Samardžića godinama je pratio nadimak Smoki, a glumac ga je dobio zbog uloge mladića Smokija u filmu “Peščani grad” 1962. godine.
Pet godina kasnije ponovo je na filmskom platnu bio Smoki u istoimenom filmu.
Nespretan u zavođenju (samo na pogled), virtuozan u glumi i beskrajno šarmantan, Ljubiša je jednostavno Ljubiša.
Kako drugačije objasniti sve one njegove zavodničke avanture, žene koje su ga sikirale, ostavljale, ali i ludo volejle?
Sjetite se “Policajca sa Petlovog brda” u kojem je bio oženjen Svjetlanom Bojković, Nedom Arnerić, Milenom Dravić, Majom Sabljić, i zamalo i Ivanom Žigon.
Ako je neko mogao da se izbori sa ovoliko žena na jednom mjestu, mogao je to Boško.
Njegovo zbunjeno lice, u borbi stidljivosti i strasti, postalo je gotovo antologijsko.
Skroman Ljubiša bio je i omiljeni otac svojoj televizijskog djeci, a tajnu njegovog šarma najbolje je opisala njegova suruga Mirjana Samardžić koja je 1970. u intervjuu za “Start” za svog supruga rekla da je dobar, spreman da pomogne svakome, požrtvovan, nježan i pažljiv, ali i veoma naivan i da previše vjeruje ljudima.
Supruga uvijek bila uz njega
Ljubavna priča Mirjane i Ljubiše Samardžića počela je sasvim slučajno. Glumčeva supruga je prije nekoliko decenija u intervjuu za “Start” (koji je prenio “Yugo papir”) ispričala da je Ljubiša veoma brižan otac, a da bi čovjek bio takav, on se sa tim mora roditi.
Istakla je da je njenog muža djetinjstvo odredilo i da je iz svog doma sve dobro ponio.
– On nije boem, ne voli kafane već kuću i domaće ognjište – poručila je Mirjana kojoj nije bilo teško da bude supruga poznatog glumca jer Samardžić nije dozvoljavao da posao utiče na porodicu.
– Letovala sam na Bledu. On je bio na nekakvom odmoru i šetao. Moja sestra je rekla: “Pazi, Ljubiša Samardžić!”, ja sam odgovorila: “Baš me briga”. Njemu je navodno zapao za oko moj tranzistor, a tek onda ja. Posle je rekao da lošiji tranzistor nije video u životu, a ja se nadam ni bolju ženu – ispričala je Mirjana Samardžić kako je upoznala Ljubišu za “Start” 1970. godine.
Susret se pretvorio u brak dug pet decenija, a glumac je jednom prilikom otkrio zbog čega se oženio Mirom.
– Kao što je ljubav presudna u životu junaka svih mojih filmova i serija, tako je i za mene bila presudna ljubav u izboru životnog saputnika. Zavoleo sam prelepu, šarmantnu, pametnu i premladu Miru iz čestite građanske porodice – rekao je glumac 2013. za “Press” i dodao da je ona unjela mir u njegov život.
Osetio je da je Mirjana prava žena za njega i nije se prevario.
U braku su dobili sina Dragana i ćerku Jovanu. Imaju četvoro unučadi: Saru, Stefana, Ines i Martu, koja je u filmovima “Konji vrani” i “Jesen stiže, Dunjo moja” glumila uz dedu.
Za života sahranio i sina
Život Ljubiše Samardžića obilježio je i gubitak sina Dragana Samardžića koji je u 34. godini preminuo od leukemije.
– Kada je Gaga odlazio, mislio sam da neću moci da izdržim i da će mi uskoro doći kraj, ali me je Mira trgnula i natjerala da radim jer ću u tome, kako je rekla, naći smisao opstanka – ispričao je Ljubiša 2013. godine.
Nezavisne novine