Predloženo zakonsko rješenje o vjerskim praznicima, za srpske poslanike je neprihvatljivo, prvenstveno zbog toga što je u njemu 9. januar definisan kao vjerski praznik.
Za srpske poslanike i Srpsku, 9. januar je Dan Republike Srpske i državni, odnosno entitetski praznik i kao takav ne može imati vjerski predznak. U suprotnom, išao bi u prilog nedavnoj spornoj Odluci Ustavnog suda BiH o neustavnosti Dana Republike Srpske.
Za razliku od ovog, prijedlozi zakona o Ustavnom sudu i o izmjenama krivičnog zakona, ni sutra se neće naći pred poslanicima.
Razlog sz minorni tehnički nedostaci u dva predložena zakonska rješenja koja su pred komisiju stigla iz Republike Srpske.
Poslanicima iz Federacije bili su nepremostiva prepreka. U prvom Zakonu – kojim je predviđeno da strane sudije spakuju kofere i napuste BiH, a njihovo mjesto zauzmu državljani BiH, nedostajala je formalna definicija.
Drugom – kojim se predviđa brisanje odredbe koja se odnosi na kažnjavanje neizvršavanja odluka Ustavnog suda BiH, Suda BiH i Doma za ljudska prava, nedostajala su određena formalna pozivanja na Ustav.
Naredna sjednica Predstavničkog doma zakazana je za 3. februar. Koji dan ranije i sjednica Ustavno-pravne komisije. Do tada će, uvjeravaju predlagači, i ovi formalni propusti biti otklonjeni jer će već ove sedmice ispraviti tehničke nedostatke i poslati ih zakonodavno-pravnom sektoru.
Da li će se i nakon toga u Sarajevu tražiti neki novi formalni nedostaci predloženih akata ili će se kao i u svim ranijim prijedlozima Zakona o Ustavnom sudu BiH bošnjački poslanici, kako bi sudije strance održali u Ustavnom sudu, pozivati na sve i svašta. Pa i na navodnu političku nezavisnost Suda iako u njemu sjede dva bivša visoka funkcionera SDA. Danas su se držali samo pomenutih tehničkih propusta.
Šefik Džaferović i njegove partijske kolege, međutim, već su najavljivali kako neće podržati Zakon o Ustavnom sudu. I prije nego što su utvrđene formalne greške. Čak i prije nego što je Zakon i bio napisan. Njihovi najnoviji koalicioni partneri, slijedili su ih u stopu.
Kako je moguće da Prijedlog zakona na koji se čeka 15 godina i koji je nezaobilazan akt u svim demokratskim i ozbiljnim državama, u Sarajevu bude “neozbiljna inicijativa”? Neozbiljno od navodno ozbiljnih političara, odgovor nije ponuđen. Baš kao ni jasan stav poslanika iz Hrvatskog političkog korpusa.
Izjašnjavali su se, međutim, ranije hrvatski parlamentarci. Čak i ministri. Poput Bariše Čolaka, koji je svojevremeno i sam bio predlagač Zakona o Ustavnom sudu. I njegov prijedlog trebalo je strane sudije da pošalje kući. Ali je podrška u Sarajevu izostala. Da li od bošnjačkih političara ili njihovih međunarodnih istomišljenika.
A sudije – domaće i strane radile su i i dalje rade, kao nigdje u svijetu, prema pravilnicima koje su sami sebi kreirali. Domaći zasjedaju jednom ili dva puta mjesečno. Zajedno sa strancima jednom u dva mjeseca. Za to primaju enormne novce – stranci i do 20.000 evra mjesečno. A recidive njihovog rada, ili nerada trpe svi.