Deset mjeseci, 552 utakmice i 1.480 golova kasnije, stižemo skoro do kraja. Ali, prije nego što spustimo zavjesu na ovu fantastičnu sezonu ostalo nam je najslađe za kraj. Ostao nam je plej-of. Četiri tima u borbi za jednu kartu za Premijer ligu.
Plejof kao koncept je prvi put u engleski fudbal uveden 1987. godine. Format u prvim sezonama bio je takav da su u njemu učestovala tri tima iz Druge divizije (treći, četvrti i peti) i jedan tim Prve divizije (onaj koji bi završio na 18. mjestu).
Osamnaesti iz Prve divizije igrao je u polufinalu sa 6. iz Druge divizije, dok su treći i četvrti igrali međusobno.
Takav sistem opstao je samo jednu sezonu i već za narednu 1988/89 doživio je promjenu. Promjena je obuhvatala da se u plej-ofu takmiče samo timovi iz iste lige, bez tima iz lige iznad. Tako su u plej-ofu Druge divizije igrali samo timovi od trećeg do šestog mjesta (kao što je slučaj i danas).
Na početku, u prve tri sezone, finala su se igrala na dvije utakmice da bi i to bilo ukinuto od 1990. godine. Prvo finale odigrano na Vembliju bilo je u sezoni 1990/91 i u njemu su se sastali Nots Kauti i Brajton.
Plejof je postao veoma popularan tokom godina i donosio je fantastične priče i nezaboravne utakmice.
Svi sigurno pamte vjerovatno i najbolju utakmicu finala druge lige između Sanderlenda i Čarltona koja je 1998. godine završena sa 4-4 i odlučena poslije penala, kao i legendarne utakmice između Blekpula i Kardifa, Svonsija i Redinga, Botona i Redinga.
Najviše promocija preko plej-ofa ostvario je Kristal Palas – čak četiri.
Plej-of je mjesto gdje nema favorita. Sve ostvareno u prethodnih 46 utakmica se briše i svi kreću sa iste pozicije. Ulog je veliki – karta za Premijer ligu i nagradu od 200 miliona. Četiri tima je žele, ali samo jedan može doći do nje.
Na startu su Lids, Sautempton, Vest Bromvič i Norič. Samo jedan će proći kroz cilj. Ko će to biti saznaćemo 26. maja.
Koja pozicija je donijela najviše promocija?
Engleska druga liga osnovana je 1892. godine. Od svog osnivanja promijenila je tri imena. Nakon nastanka bila je poznata kao Druga divizija. To ime se najduže zadržalo – punih 100 godina. Kada je osnovana Premijer liga 1992. godine uslijedila je promjena imena i druga liga je postala Prva divizija, jer je dotadašnja Prva divizija postala Premijer liga.
Dvanaest godina kasnije uslijedio je ribrending i Prva divizija je postala Čempionšip. Ribrending je urađen u svim nižim ligama, pa su i treća i četvrta liga promijenile imana u Liga 1 i Liga 2 (prije toga bile su poznate kao Druga i Treća divizija).
Zašto je ovo važno? Kako biste stvorili sliku o kom vremenskom periodu govorimo. Na pomen Čempionšipa uvijek se misli samo na period od 2004. godine.
Od kada je nastao Čempionšip promocija kroz plej-of je „najlakša“ za ekipe koje regularni dio sezone završe na treće mjestu. U prethodnih 19 sezona čak devet promocija kroz plej-of ostvarile su ekipe koje su završile na trećem mjestu.
Imajući ovu statistiku u vidu navijači Lidsa sigurno sa mnogo većom dozom optimizma pristupaju doigravanju. Prošlogodišnji pobjednik plej-ofa Luton Taun je kao trećeplasirani ušao u doigravanje.
Četvrto i peto mjesto imaju solidan broj promocija, ali zaostaju za trećim. Ekipe koje bi sezonu završile na ova dva mjesta su po četiri puta došle do promocije preko plej-ofa.
Posljednji tim koji je sa 4. pozicije došao do promocije bio je Notingem Forest prije dvije godine, dok je Aston Vila prije pet godina kao petoplasirana na kraju regularnog dijela sezone ušla u plej-of i pokorila ga.
Dobro, a kako se rangira šesto mjesto? Užasno! Navijači Noriča sigurno neće željeti da čitaju naredne redove. U posljednjih 13 godina nijedna ekipa sa 6. mjesta nije upisala promociju kroz plej-of, dok su od nastanka Čempionšipa samo dvije ekipe sa ove pozicije došle do promocije!
Posljednji tim koji je kao šestoplasirani ušao u plej-of i upisao promociju kroz njega bio je Blekpul sa Ijanom Holovejom u sezoni 2009/10. Trijumfima protiv Lestera i Kardifa došli su do debitantstkog ulaza u elitu.
Ko je prije njih sa 6. mjesta otišao gore? Vest Hem Junajted 2004/05, u prvoj sezoni Čempionšipa.
Promocija kroz plej-of po pozicijama: 3. mjesto – 9 promocija, 4. mjesto – 4 promocije, 5. mjesto – 4 promocije, 6. mesto – 2 promocije.
“Danijel Farke želi treću promociju”
Nakon što je Sem Olerdajs napustio Lids poslije mandata od četiri utakmice u finišu prethodne sezone, tim iz Jorkšira ušao je u novu sezonu sa Danijelom Farkeom kao novim trenerom. Nijemac je imao neuspješnu epizodu u Menhengladbahu koja je završena na sredini tabele i poslije samo jedne godine u trogodišenjem ugovoru.
Poslije dvije godine vratio se u Englesku u potrazi za trećom promocijom. Farke ima najviše iskustva kada govorimo o promocijama od svih menadžera učesnika plej-ofa. U trenerskom CV može se pohvaliti sa dvije promocije. Obje je ostvario sa Noričem 2019. godine i 2021. godine. Doduše, obje direktno osvajanjem lige. Ovo će mu biti prvi plej-of.
Start u Lidsu bio je malo sporiji. Poslije prvih devet kola tim sa Eland Rouda imao je tri pobjede i bio u sredini tabele. Oktobar i novembar su potom donijeli boljitak i ulazak u top šestu zonu, a onda uslijedio malo slabiji decembar sa tri poraza u pet utakmica.
Nakon povrede Paskala Strajka odlučio je da spusti Itana Ampadua da sa Džoom Rodonom čini štoperski tandem, a da Glen Kamara zajedno sa Ilijom Gruevim „drži“ vezni red. Takođe, vratio je nemirnog Đeda Spensa Totenhemu. Žunior Firpo je polako ulazio u ritam nakon duge povrede i Farkeov tim se lijepo složio od početka januara.
Rezultat toga bila je serija od 15 utakmica bez poraza od 1. januara do 1. aprila i 10 sačuvanih mreža među njima. Zahvaljujući njoj probili su se do 1. mjesta i došli u poziciju da jure direktnu promociju.
Doduše, imati Krisensija Samervila, Žoržinja Rutera i Vilfreda Njonta u timu je „čit kod“. Njih trojica su golovima i asistencijama zaslužni za 59 golova ekipe. Čak petorica igrača Lidsa snosi zasluge za dvocifreni broj golova kada se saberu golovi i asistencije.
Razlog za oprez postoji jer je Lids u poprilično lošoj formi završio sezonu. Upisali su samo jednu pobjedu u posljednjih šest utakmica, uz četiri poraza.
Njima je ovo treće učešće u plej-ofu. Imaju jedno finale iz sezone 2005/06 kada ih je porazio Votford sa 3-0.
“Sent Meris želi ekspresan povratak u elitu”
Prethodnog ljeta odrađen je poprilično veliki remont na Sent Merisu. Godine loših poteza, loših pojačanja i diskutabilnih menadžerskih angažovanja, kulminirale su ispadanjem iz Premijer lige poslije 12 godina u njoj.
Priliku da u novu eru predvodi Svece dobio je Rasel Martin, jedan od najtalentovanijih menadžera u nižim ligama i neko ko je u velikom usponu posljednjih godina.
Pred njim je bio težak posao. Do posljednjeg dana roka nije znao na koje igrače će moći da računa, jer je pola tima bilo spakovalo kofere za odlazak. Počevši sa Mislavom Oršićem i Dujetom Ćaletom-Carom, Armelom Belom-Kotčapom, potom Tonijem Livramentom, Džejmsom Vordom-Prousom, Romeom Lavijom, Nejtanom Telom, pa sve do Karlosa Alkaraza. Svakog dana je neko napuštao jug Engleske i opraštao se od saigrača.
Dobro su zaradili, ali i mnogo bili oslabljeni. Martin je počeo da dovodi „svoja“ pojačanja i da je oblikuje tim svojim željama. Pojedinci koji ranijih godina nisu previše igrali, sada su dobili više prostora, uz pojačanja poput Flina Daunsa i Rajana Meninga, sa kojima je škotski trener već sarađivao.
Rasel Martin je poprilično tvrdoglav trener. Fan Pepa Gvardiole i ljubitelj fudbala na kratka dodavanja. Od svojih principa ne odustaje po cijenu otkaza.
Start sezone je bio užasan za Sautempton. Četiri poraza poslije prvih osam utakmica i ono što je najviše zabrinjavalo – čak 19 primljenih golova! Martinov tim je bio 15. na tabeli sa najgorom odbranom u ligi.
To je bio više nego dovoljan povod da se krene sa pričom kako je njegov sistem pročitan, da on nije dobra opcija za Sautempton i da sa takvim stilom igre ne može doći do rezultata.
Martinu je bilo potreno vrijeme kako bi implementirao svoje ideje. Razlog lošeg starta ležao je u velikim promjenama u ekipi. Septembar je zatvoren pobjedom protiv Lidsa sa 3-1 na Sent Merisu i to je bio početak rekordnog niza.
Sveci su vezali 22 ligaške utakmice bez poraza (25 u svim takmičenjima) ispisali klupski rekord, puna četiri mjeseca završili bez poraza u ligi i sa 15. mjesta napredovali do drugog.
Adam Armstrong i Če Adams su rešetali mreže protivnika i sezonu završili sa 37 golova, zajedno.
Malo slabije igre u finišu i tri poraza u posljednja četiri kola udaljili su ih od borbe za direktnu promociju, pa se može reći da ni oni ne ulaze baš na krilima sjajnih partija u ovaj plej-of.
Ovo im je tek drugo doigravanje u Čempionšipu, dok Rasel Martin ima jednu promociju u karijeri, ali sa MK Donsima u Ligi 2.
“Timski duh kao najjači adut”
Velika nepravda je što Karlos Korberan nije uvršten u izbor za trenera godine, jer je prije nekoliko dana jedan od trojica kandidata (onaj koji je najmanje zaslužio da se tu nađe) dobio otkaz.
Španski trener je VBA iznad svih očekivanja doveo do mjesta u plej-ofu. Kada ih je preuzeo u oktobru prošle sezone, malo prije pauze zbog Svjetskog prvenstva, Albion je bio pretposljednji na tabeli, u zoni ispadanja.
Maltene sa istim timom sa kojim se Stiv Brus izuzetno mučio, Korberan je došao do devetog mjesta u maju. Ljeto nije obećavalo, zbog njega i ova sezona.
Parachute Payments (pomoć od Premijer lige) je istekla. Nije bilo novca za nova pojačanja i morali su da prodaju ono vrijedno. Prodat je Dara O’Šej, mnogi igrači nisu dobili produženje ugovora i potpisani su samo Džoš Maža i Džeremi Sarmijento. Jedan besplatno, drugi na pozajmicu.
Takođe, dogodila se i promjena vlasništva tokom sezone. Krajem februara Šilen Patel zamijenio je Lai Goučuana na mjesto vlasnika i stavio tačku na višegodišnje proteste protiv kineskog gazde.
Sezona je krenula sa dvije pobjede poslije uvodnih osam utakmica i VBA je bio 13. na tabeli krajem septembra. Ipak, dobrom formom od novembra Karlos je podigao ekipu i uveo je u top 6. mjesto u top šest nisu ispustili do kraja sezone, ali su i oni malo pali u finišu i upisali tri poraza u posljednje četiri utakmice.
Korberan je stvorio tim koji nije imao pojedinca koji se previše isticao. Napravio je kompaktan tim koji je prije svega bio defanzivno veoma dobro organizovan i na kraju imao treću najbolju odbranu lige i bio drugi po „clean sheet-ovim“ u ligi.
Nije strano za Španca da su mu timovi takvi i da njegovi timovi često budu „overachiveri“. Hadersfild je prije dvije godine uveo u plej-of kad to apsolutno niko nije očekivao. S tim, ovo mu je drugo učešće u plej-ofu.
VBA je do sada dva puta bio učesnik doigravanja u Čempionšipu. Imaju i jedno finale iz sezone 2006/07 gdje su bili poraženi od Derbija.
“Od očaja do sjaja tokom sezone”
Primijetili ste šta je zajedničko za prethodna tri kluba? Loš start sezone. Svaki od njih mučio se u prvih sedam, osam, devet utakmica. Ali, šta reći za Norič i Davida Vagnera?
Nijemac sa američkim pasošem, promovisan je u trenera Kanarinaca početkom januara prošle godine nakon što je ekipa bila u velikom padu forme kod Dina Smita.
Nije uspio da zaustavi kola koja su krenula nizbrdo i završio je prethodnu sezonu na ne baš sjajan način sa samo jednom pobjedom u posljednjih 11 utakmica!
Gdje je stao prošle, tu je krenuo i tekuće sezone. Norič je bio užasan u prva tri mjeseca šampionata. Pet pobjeda i čak osam poraza poslije 15 utakmica. Pritom, u tom trenutku bili su 3. najefikasniji tim lige, ujedno i ekipa koja je sa 30 primljenih golova imala najgoru odbranu lige!
Norič je djelovao kao amaterski tim. Porazom od Blekburna 5. novembra na Kerou Roudu, David Vagner nije bio nikad bliže otkazu. Njegov Norič je bio u nizu od šest utakmica bez pobjede i u seriji od četiri vezana poraza. Pored toga – bili su 17. na tabeli! Bio je to najgori start sezone u drugoj ligi od 2008. godine.
Poziv od manjinskog vlasnika Delije Smit, kao i intenzivne video analize u narednim nedjeljama, pomogle su mu da preživi, zadrži posao, i ne samo to, već i da totalno preokrene sezonu.
Norič je počeo da niže pobjede i da polako napreduje na tabeli. Već početkom marta ušli su u top šestu zonu i do kraja zadržali mjesto u njoj.
Nekoliko igrača zapalo je za oko ljubiteljima Čempionšipa. Američki napadač Džoš Sardžent završio je sezonu sa 16 golova i pored toga što je četiri mjeseca bio van terena zbog povrede, ali ipak djeluje da se sve u timu vrti oko Brazilca Gabrijela Sare.
24-godišnjak je prije dvije godine došao iz Sao Paula, ali je tek ove počeo da igra na nivou na kom se to očekuje. Sezonu je završio dabl-dabl učinkom sa 13 golova i 12 asistencija.
Norič se nada ponavljanju rezultata iz 2015. godine kada su bili u plej-ofu i preko Ipsviča i Midlzbroa došli do promocije, a Dejvid Vagner se nada da će ponoviti 2017. godinu kada je Hadersfild uveo u Premijer ligu prvi put u istoriji i priredio veliko iznenađenje.
I Norič i Vagner imaju iskustvo pobjeđivanja u plej-ofu.