Odluka Vladimira Putina da prihvati ostavku premijera Dmitrija Medvedeva nije iznenađujuća, jer već neko vrijeme njegov položaj u vladi nepovratno tone.
Bilo je neprijatnih javnih trenutaka. Medvedev je u više navrata snimljen kako drema tokom Putinovih obraćanja. To bi mu možda i bilo oprošteno, ali sve glasnije optužbe o ličnoj korupciji bile su kobne za njegovu reputaciju i dovele su do toga da ga Putin na mjestu premijera zamijeni sa poreskim zvaničnikom Mihailom Mišustinom.
U videu iz 2017. godine, koji je na Jutjubu pogledalo 33 miliona ljudi, lider ruske opozicije Aleksej Navaljni optužio je Medvedeva da tajno posjeduje palate, jahte i italijanski vinograd.
Korupcija nije neuobičajena među najvišim zvaničnicima Kremlja. Medvedev je ove tvrdnje odbacio kao “besmislicu”, ali su one ipak bile dovoljno štetne u vrijeme kada je životni standard običnih Rusa drastično pao, kao posljedica zapadnih sankcija nakon Putinove aneksije Krima.
Čini se da Putinov ustavni potres koji je najavio u govoru u srijedu znače kraj Medvedovljeve karijere u prvim političkim redovima. Njegovo novo radno mjesto biće na novoizmišljenoj funkciji zamenika šefa Savjeta bezbjednosti.
To je ponižavajući kraj za čovjeka koji je bio i na poziciji trećeg predsjednika Rusije, posle Putina i Jeljcina. Kada je 2008. godine došao na to mjesto, zapadni posmatrači su uzalud tražili znakove da je on liveralnija figura od Putina. Nakon što je pokušala da resetuje odnos sa Moskvom, Obamina administracija je zaključila da se razlike samo stilske prirode.
Putin je tada imao stari premijerski posao Medvedeva, za koga su se svi pitali koliko je zaista u Kremlju.
Tada je kružila poznata šala – Medvedev sjedi na vozačkom mjestu automobila, ali ne vidi volan. Okreće se ka Putinu na zadnjem sjedištu i pita gdje je volan. Putin izvadi iz džepa daljinski upravljač i kaže: “Ja ću voziti”.
Anegdota je ilustrovala istinu koju su u srijedu shvatili i obični Rusi i kremljska elita – Medvedev tokom duge političke karijere nikada nije uspio da pobjegne od Putinove sjenke.
Druga prikladna šala bila je da je on Robin, ako je Putin Betmen.
Do 2010. godine već je nestala nada da će Medvedev doprinijeti liberalizaciji ruskog društva. Njegovi progresivni govori nisu pretočeni u konkretna politička djela, a Putin je povlačio konce, naročito na polju antizapadne spoljne politike.
Na mjesto predsjednika Putin se vratio 2012. godine, a Medvedev na mjesto poslušnog premijera.
Politički uspon Medvedeva potpuno je bio vezan za Putinov. Obojica su došla iz sovjetskog Lenjingrada, današnjeg Sankt Peterburga. Dok je Putin imao teško djetinjstvo, Medvedev je odrastao nešto lagodnije. Dizao je tegove i slušao britanske rokere Dip parpl, koji će kasnije za njega svirati u Kremlju.
Prvi put su se sreli 1990. godine kada je Putin bio na čelu komiteta za spoljne poslove, a Medvedev je radio kao njegov savjetnik. Postali su bliski prijatelji.
Putin, osam godina stariji i sa sovjetskim pogledom na svijet, bio je dominantna figura u njihovom odnosu. Ta dinamika će trajati 30 godina.
Sada kada je Medvedev odstupio, Rusija nakon 2024. godine može da očekuje samo više Putina.
(Blic)